Becoming human

41 5 0
                                    

FLASHBACK

Prvo kada sam otvorila oči je bila bijela svjetlost.

„Penelope?"-upitala sam tiho. Zadnji put kada sam ugledala svjetlost sam bila između dva svijeta, ali nisam dobila odgovor. Vid mi se izoštrio i pogledala sam svoju okolinu. Prostorija je bila prostrana i jednostavna. Jedan zid su prekrivale police sa knjigama,a  drugi zid je bio pun napitaka i sastojaka za napitke. Na dnu prostorije su bili golemi prozori koji su se pružali od poda do stropa.

Nisam mogla vidjeti pogled, ali pretpostavljam da je oduzimao dah. Vani je još bila noć, ali sam ugledala kako sunce polagano nadzire. Na drugom kraju prostorije su se nalazila dvokrilna vrata. Pokušala sam ustati sa stola ili na čemu god sam ležala, ali su mi noge i ruke bile vezane. Bolno sam uzdahnula jer je konopac bio natopljen verbenom. Vrata su se otvorila i Caleb je ušao u prostoriju.

„Nemoj trošiti snagu draga, nećeš nikamo pobjeći"-prišao mi je ležernim hodom i pogledao me sa ogromnim osmjehom na licu.

„Napokon nakon tisuću godina ću preuzeti ono što je moje"-frknula sam i sebi u bradu rekla možeš misliti.

„Nemoj biti bezobrazna Alexandra, tvoja i Penelopina moć je trebala biti moja. Bogovi prije tisuću godina su mi oduzeli ono najmoćnije. Četiri elementarne moći među kojima je bila najjača moć vatra"-prva pomisao mi je bila da laže, ali što ako govori istinu?

„Ne vjerujem ti"

„Ne vjeruješ? Dopusti da ti pokažem"-stavio je ruke na moje bjeloočnice. Zatvorila sam oči i preda mnom su mi se ukazale slike, bljeskovi njegove prošlosti.

Petero ljudi u ogrtačima sa kapuljačama na glavama, vjerujem da je to bilo Vijeće, stoje ispred Penelope i Caleba. Izgledao je isto kao i sada samo je nosio odjeću u skladu sa stoljećem. Vijeće i njih dvoje je dijelio mač u plamenu.

Slika se promijenila i ugledala sam djevojku kako sjedi na šumskome tlu. Bila je skoro cijela pokrivena mahovinom, kao da je na sebi imala haljinu. Izgledala je kao da spava, što je uistinu bilo tako. Prizor se opet promijenio i ugledala sam malu kraljevnu sa krunom na glavi kako drijema. Djevojčica je imala jedva 10 godina. Sličila je na Caleba, imala je njegove crte lica.

Odvojio je ruke od mene i otvorila sam oči. Susrela sam se sa njegovim strogim pogledom, ali odavao je još nešto- Nešto što nisam prepoznala. Tuga?

„Vijeće je dalo elementarne moći Penelope. Izvukla je plameni mač iz kamena i tako dobila najjaču moć, vatru. Ja se s time nisam slagao i pobio sam sve članove vijeća. Dok je zadnji umirao, prokleo je moju ženu da postane živo drvo, a moju kćer je začarao u čarobnu komu"-završio je sa pričom i okrenuo mi leđa.

Trebala bi suosjećati s njime, ali bio je monstrum , a monstrum nema srce.

„Hoćeš moje moći da ih oslobodiš patnje, zar ne?"-to sam uspjela zaključiti iz njegove priče.

„To je jedan razlog, a drugi je da preuzmem kontrolu nad ljudskim svijetom"-okrenuo se natrag prema meni i svaki tračak tuge koji je imao na licu je nestao.

„A sada dosta priče, prionimo poslu"-rekao je i uzeo knjigu koja je bila na stoliću pored mene.

KRAJ FLASHBACKA

Jutarnje sunce koje je dopiralo iza zavjesa me probudilo iz drijemeža.

„Dobro jutro draga"-rekao je Caleb pored mene. Okrenula sam se prema njemu i pogledala u njegove pospane smeđe oči. Ispružila sam ruku prema njegovom licu i sklonila pobjegli pramen njegove smeđe kose s očiju. Bio je predivan, htjela sam ga tako žarko poljubiti, ali bi to bilo krivo.

„Ne bi se ovako trebala osjećati prema tebi, to je krivo"

„Ali ipak osjećaš"-rekao je.

„Zašto si me sinoć onako nasilno ugrizao?"-spustila sam dlan na njegov obraz i tamo ga zadržala. On me promatrao i pratio svaki moj pokret.

„Bio sam ljut i gladan i tu si se pronašla na pravome mjestu u pravome trenutku"-zar nije mogao ispiti krv nekoj služavki? Njih bi vjerojatno ubio, podsjetila me moja podsvijest.

„Ne želim više biti tvoja hodajuća vreća krvi. Ne možeš svaki put doći kada si gladan ili ljut i meni piti krv"-odmaknula sam ruku s njegovog obraza, ali ju je on uhvatio i zadržao ju u zraku.

„Stalno zaboravljaš tko je nadnaravno stvorenje, a tko čovjek. Mogu se ponašati prema tebi kako hoću. A to uključuje da si mi osobna vreća krvi"-ugrizao me za zapešće, ali ne da mi sisa krv, nego da mi da svog otrova. Brzo sam istrgnula ruku iz njegove, a on se popeo na mene zarobivši me ispod njega.

Imao je taj trik sa otrovom da kada bi mi dao svojega otrova uvijek osjetim nepodnošljivu vrućinu u tijelu. To mi uvijek radi kada sam bila neposlušna ili kada sam ga naljutila. Kako svaki otrov ima svoj protuotrov, tako ima i ovaj, samo što je moj protuotrov bio on. Oduzimao mi je vrućinu tako da me ljubi i zadovoljava.

Rekao mi je ako bismo vodili ljubav da će brže proći, ali nisam htjela. Do sada me samo dva puta ostavio da gorim u vlastitome tijelu i strah me što će biti trećega puta jer ću postati poput njega, ali jedan mi je dio prešutio. Nuspojava ovog otrova je bila da sa svakim ugrizom zaboravljam Nialla sve više i više dok ga se više neću moći sjetiti. Ne želim ga zaboraviti, ali više se ne sjećam ni kako je izgledao.

Pulsirajuća vrućina me vratila u stvarnost. Svake sekunde je postajalo sve gore i gore, a on ništa nije poduzimao po pitanju toga. Uživao me gledati kako patim. Primaknuo mi se vratu i počeo ga lagano ljubiti i sisati. . Nosila sam spavaćicu koja mi je dosezala do koljena i nisam nosila grudnjak tako da su mu moje bradavice bile izložene. Htjela sam obaviti ruke oko njegovog vrata, ali ih je zarobio iznad moje glave sa jednom rukom.

Sa drugom rukom mi je pratio ključnu kost i krenuo niže niz grudi i zaustavio se da mi nakratko uštipne bradavicu. Nastavio je niz trbuh i zastao kada je došao do ruba spavaćice. Milovao mi je koljeno i išao sve više dok nije stigao do vrha mojih gaćica. Povukao mi je spavaćicu preko glave prekidajući poljupce na vratu. Napokon me poljubio i gurnuo prst u moje intimno mjesto.

FLASHBACK

„Bol koju ćeš sada osjetiti će biti najgora bol koju si ikada osjetila"-to nije baš nešto ohrabrujuće.

„Tvoje tijelo će se regenerirati, što znači da ćeš ponovno osjetiti bol kada si umrla i postala vampir, a onda će ti svaka kost u tijelu biti polomljena zato što si vukodlak. A onda kada ćeš biti na izmaku snaga, tvoja elementarna i vještičja moć će napustiti tvoje smrtničko tijelo"-kako poetično, jedva čekam osjetiti tu neizdrživu bol.

„I što ćeš nakon toga napraviti sa mnom?"-ako je dobio ono što je htio, možda me ostavi na miru.

„Onda ćeš postati moj predmet zabave"-mračno se nasmiješio i nastavio listati dalje knjigu. Bila sam u krivu, pretvoriti će mi život u pakao.

„Započnimo draga"-počeo je izgovarati riječi na latinskome i uskoro sam osjetila kako mi se toplina penje iz nogu. Moja moć je bila u svakome kutku moga bića i on me namjerava iscrpiti svaki atom moje snage. Toplina se penjala i osjetila kako mi netko presijeca vrat, ali to nitko nije radio, bila je to čarolija. Htjela sam zavrištati, ali nisam mogla.

Krv je curila na sve strane, a ja sam se borila da udahnem zrak. Bol u vratu je nestala i zamijenila ju je bol pucajućih kostiju. Svaka kost od nogu do glave mi je puknula. A toplina je došla do srca. Proživljavala sam pretvorbu po drugi put, samo što ću ostati zauvijek bez magije. Puknula je i zadnja kost u mom tijelu, a to je bio vrat. Osjetila sam kako mi oči postaju crvene i polagano gube svoju boju i postaju smeđe.

Narančasta svjetlost je obasjala prostoriju. Caleb je uzeo malenu staklenu bočicu i zarobio ju. Mogla sam osjetiti njezinu moć kako me doziva, ali nisam se mogla pomaknuti. Soba se oko mene vrtjela, a ja sam zatvorila oči i prije nego što sam se onesvijestila sam čula-„Pobrinuti ću se da doživiš svoje najbolje i najgore trenutke do svoje smrti" 

Forever YoungDonde viven las historias. Descúbrelo ahora