Forever Young

The enemy part II

Došli smo u središte šume i tek me onda spustio na šumsko tlo. Rekla sam Niallu gdje me vodi i on mi je odgovorio da ćemo se naći kod rijeke. Klaus m primio za bradu i okrenuo glavu prema sebi i hipnotizirao me-"Nećeš pobjeći kada se pretvoriš". Sranje, nisam mislila da će na to misliti.

"Nisi valjda mislila da ću te samo tako pustiti, da otiđeš njemu u zagrljaj?"-nasmijao mi se. Istrgla sam se od njegove ruke i odmaknula se od njega. Trebam neki plan za bijeg, ali ga trenutno nemam. Možda ako... Bacila sam kuglu od vatre na njega. Priznajem da je bila mala i jadna, ali hej, barem sam nešto pokušala. Zašto ne mogu kontrolirati svoje moći kada ja želim? Uhvatio je lopticu bez ikakvih problema. Nasmijao se na moj bijedni pokušaj.

"Dobar pokušaj, ali neće ti uspjeti"-nestao je i stvorio se iza mene.

"Brži sam i..."-šapnuo mi je i okrenuo me.

"...snažniji od tebe i mogu te hipnotizirati"-čvrsto me držao za struk da ne bi slučajno pobjegla. Pogledao me je duboko u oči i rekao-"Pretvori se"-odmaknuo se od mene. Nisam ga htjela slušati, ali me tijelo nije slušalo. Kosti su mi počele pucati i pala sam na koljena. Oči su mi promijenile boju u zlatnu i očnjaci su mi izašli.

Zatvorila sam oči i dopustila mom unutarnjem vuku da preuzme kontrolu nadamnom. Kada sam ih otvorila šumu sam vidjela bolje. Preobrazba nije boljela, što me je uvijek iznova fasciniralo.. Okrenula sam se oko sebe da vidim gdje je Klaus, ali ga nigdje nije bilo na vidiku.

'Kao što sam rekao, nećeš nikamo pobjeći'-rekao je Klaus u mojoj glavi.

'Izađi mi iz glave'-trčala sam do rijeke da se nađem sa Niallom. Klausa više nisam čula u mislima što je bilo veoma čudno. Došla sam do rijeke i pogledala se u vodu. Krzno mi se sjajilo na mjesečini, kao da su po dlakama bili posuti na tisuće sitnih dijamanata.

Hoće li mi Niall ikada oprostit što sam spavala sa neprijateljem? Začula sam šuškanje grmlja preko rijeke i iz njega je izašao vuk sa smeđim krznom i očima boje meda. Nisam nikada vidjela Nialla u njegovom vučjem obliku, ali to mogu prekrižiti sa svoje liste stvari koje nisam vidjela.

Louis P.O.V.

U New Orleansu samo već dva dana i nemamo nikakav trag. Sjedio sam u baru i ispijao svoje piće. Alex mi je tako nedostajala. Samo sam ju htio zagrliti i više nikada ne ispustiti iz svoga zagrljaja. Do mene je sjela djevojak duge smeđe kose.

"Ti si sigurno Louis"-podignuo sam glavu i susreo se sa parom zelenih očiju.

"Mi se poznajemo?"-upitao sam ju zbunjeno.

"Ja sam Emilija i mogu ti pomoći u tvojoj potrazi"-pružila mi je ruku.

"Moje ime već znaš. A kako mi možeš pomoći?"-slabašno sam joj se osmjehnuo i prihvatio joj ruku. Čim je moja ruka dotakla njezinu ona je zatvorila oči kao da ime nekakvu viziju. Znam to jer se tako Michelle ponašala kada bi ona imala viziju. Otvorila ih je nakon pola minute i pogledala me zapanjujuće.

"Što je bilo?"-ako se nešto događa sa Alex želim da znam.

"Ne znam da li znaš, ali nosiš vučji gen u sebi"-rekla je i ustala da ode. Što? Ustao sam i pošao za njom.

"Kako misliš vučji gen?"-znao sam da je Alex vuk, ali ja? Zaustavio sam ju i ona se okrenula prema meni.

"Ti stvarno ne znaš što se događa oko tebe, zar ne?"-upitala me na što sam skupio obrve i upitao-"Trebao bih znati?".

"Tvoja sestra je..."-prekinuo ju je glas iz mene-"Njegova sestra je jako moćna. Nadarena je moćima koji rijetki imaju"-okrenuo sam se i ugledao čovjeka sa tamnijom puti.

"Ja sam Darius"-pružio mi je ruku koju sam prihavtio.

"Louis"-rukovali smo se i okrenuo sam se prema Emiliji.

"Moram krenuti sada, ali ću te pronaći poslije da porazgovaramo"-rekla je i otišla. Ovo je bilo čudno