Forever Young

Trouble in Paradise

"Kako si ih pronašla?"-upitao me zbunjeno.

"Ja sve uvijek nađem, pa tako i tvoje kekse"-rekla sam mu i nastavila ih dalje jesti. Nisu bili ni skriveni na dobro mjesto. Treća ladica desno.

"Kako god, želim ih natrag"-e, pa neće ih dobiti.

"Ne dam ti ih"-bila sam jako tvrdoglave naravi.

"Onda ti dajem 5 sekundi prednosti"-neće valjda.

"Što..."-prekinuo me.

"5...4...3..."-počeo je odbrojavati. Nisam dva puta razmišljala već sam se dala u bijeg. Nitko ne smije dirati Niallovu hranu, čak ni ja. Ušla sam u sobu i zaključala vrata. Ubrzo se čulo lupanje po vratima.

"Alex, ja na tvojem mjestu ne bi izlazio iz sobe sljedećih 24 sata"-on je meni to prijetio. Još je jednom udario po vratima, pa se odmaknuo od njih. Ja sam prišla svojem krevetu i legla na njega. Ovo će biti dug dan.

***************************

Bila sam cijeli dan zarobljena u svojoj sobi. Nisam se usuđivala otključati vrata i izići iz sobe. Kada malo bolje razmislim, ne znam zašto mu odmah nisam otvorila vrata. Trebala sam mu odmah vratiti te glupe kekse. Ali, sada već sigurno svi spavaju. Ustala sam iz kreveta i otključala vrata sobe. Provirila sam glavom u hodnik i nije bilo nikoga.

Sišla sam niz stepenice i uputila se prema kuhinji. Upalila sam svjetlo i otvorila hladnjak. Usput sam pogledala prema prozoru u dnevnoj sobi i ugledala sjenu kako se pomaknula. Protrljala sam oči i opet pogledala prema prozoru, ali nikoga nije bilo. Sigurno mi se učinilo.

Zatvorila sam hladnjak, jer nije bilo ničega što mi se trenutno jelo. Okrenula sam se i ugledala siluetu muškarca u dnevnoj sobi.

"Niall?"-upitala sam preplašeno.

"Nije on"-odgovorila je silueta iz dnevne sobe. Taj glas bi svugdje prepoznala. Brzo sam potrčala prema stepenicama, ali me povukao za ruku prema sebi.

"A kamo si ti krenula dušo"-šapnuo mi je u uho i mogla sam osjetiti trnce niz kralježnicu, ali one neugodne.

"Što dalje od tebe"-odbrusila sam mu. Odakle mi hrabrost za ovakvo što? Mogao me ubiti istoga trenutka bez razmišljanja.

"Meni djevojke uvijek idu u zagrljaj"-preokrenula sam očima.

"Sve osim mene"

"I ti ćeš biti moja kad-tad"-rekao je i pomilovao me po obrazu.

"Ni mrtva"-odmaknula sam se od njegovog dodira. 

"Zašto si došao?"-htjela sam se izvući od njegovog stiska, ali je bio jači od mene.

"Nema smisla bježati. Došao sam ti reći da se kloniš Nialla"-htjela sam mu se samo nasmijati u lice, ali sam se suzdržala.

"Zašto"-što bi mi on mogao napraviti da napustim Nialla? Nisam ni rođenu majku nekada slušala, zašto bi njega?

"Ako nećeš biti moja, nećeš ni njegova"-ovo je bilo suludo. On od mene traži da napustim Nialla. To se neće dogoditi.

"Što ako neću"

"Ako nećeš..."-odmaknuo mi je kosu sa vrata i ugrizao me. Htjela sam vrisnuti, ali mi je stavio ruku na usta. Opirala sam se njegovom stisku, ali je bol u vratu bila još gora.

Odvojio se od moga vrata i šapnuo mi-"Ovo će se dogoditi, ali to nećeš biti ti nego netko koga voliš. Pustio me i odmaknula sam se od njega. Uhvatila sam se za vrat i primila za mjesto ugriza.

"Imaš jedan sat da napustiš ovu kuću"-rekao je i otišao. Stajala sam na mjestu još kojih 10-ak minuta i razmišljala što ću učiniti. Nisam imala baš izbora. Ozlijediti će mene i one koje volim, a ne želim dovoditi nikoga u opasnost, posebno ne Nialla.

Popela sam se stepenicama do svoje sobe. Presvukla sam se u udobniju odjeću i spakirala najpotrebnije stvari u kofer. Napisala sam Niallu pismo koje ću mu ostaviti u sobi. Izašla sam iz svoje sobe i ušla tiho u Niallovu. Izgledao je kao anđeo i nisam ga htjela napustiti, ali sam morala.

Poljubila sam ga u čelo, to nam je bio vjerovatno zadnji poljubac. Malo se promeškoljio i okrenuo na drugu stranu. Ostavila sam mu pismo na noćni ormarić i okrenula se prema vratima. Otvorila sam ih i pogledala ga još jednom.

Nešto mi je kapnulo na ruku, bila je to suza. Suza na izgubljenom ljubavi. Izašla sam iz kuće, a taxi me već čekao. Ušla sam u njega i rekla taksistu da me odvede na aerodrom. Pogledala sam kuću zadnji put i pustila da mi suze poteku niz lice.

Niall 

Probudio sam se i odmah ugledao pismo na noćnom ormariću. Na njemu je pisalo moje ime. Otvorio sam ga i počeo čitati.

"Dragi Naill, kada budeš ovo čitao, ja više neću biti blizu tebe, da te ljubim i govorim ti koliko te volim. Biti ću negdje u svijetu u potrazi za srećom. Morala sam otići. Ne mogu ti objasniti zašto sam otišla, ali sam morala. Naći ćeš neku bolju i ljepšu djevojku od mene i biti ćete sretni zajedno. Ja ću isto krenuti sa svojim životom dalje i nadati se najboljem. Znaj da ću te uvijek voljeti koliko god daleko od tebe bila. Tvoja Alex"

Čitao sam pismo ponovno i ponovno, i nisam mogao vjerovati da nje više nema. Na kraju pisma je bila mrlja, valjda njezina suza. Pismo je mirisalo na nju, ali nije isto kada je ona pored mene. Otišla je iz ove kuće, a možda ju nikada više neću vidjeti.

2 GODINE POSLIJE...

.

.

.

.

.

.

.

.

.

Prvo da vam se zahvalim za +500 readsa na mojoj priči,to mi puno znači. Nisam nikada očekivala da će ju ljudi čitati,ali hvala vam.

Kakva su vam mišljenja o nastavku?Što mislite hoće li se Alex i Niall opet vidjeti? Ostavite komentar i vote i vidimo se do sljedećeg nastavka.