Forever Young

Niall is what?

Probudila sam se u sobi koju sam mrzila, umjesto da se probudim pored Nialla i shvatim da je sve ovo još jedna noćna mora u nizu. Digla sam se u sjedeći položaj, što je bila glupa ideja, jer mi se ponovno zavrtjelo u glavi, pa sam samo legla natrag na krevet. Netko mi je ušao u sobu i odahnula sam kada je to bio Damon, barem se nadam da je on to bio.

"Damone, ja..."-htjela sam mu nešto reći, ali me ušutkao i uzeo u naručje kao mladenku. Izašli smo iz sobe i ubrzo iz kuće. Unio me u auto i uputili smo se što dalje od Klausa i njegove kuće. Kako je uspio proći pored Klausa i Nicholasa, a da ga ne primijete?

"Gdje idemo?"-prekinula sam tišinu u autu.

"Na aerodrom"-napokon idemo kući i vidjeti ću Nialla.

"A što će biti sa Klausom? Primijetiti će da nedostajem"-možda već i jest i sada nas traži.

"Sredio sam sve, ne brini"-to njegovo 'ne brini' me natjeralo da se još više brinem. Uskoro je došao natpis na kojemu je pisalo Aerodrom. Parkirao je auto na parkiralište i uputili smo se na blagajnu gdje su se prodavale karte.

"Dvije karte za Dublin"-nisam imala pojma gdje idemo sve do sada. Bila sam zbunjena i potresena činjenicama koje sam saznala u ovih proteklih nekoliko dana. Rane mi same od sebe zacjeljuju jer sam neka čudna vrsta vukodlaka. Nadam se da je Niall dobro. Desetak minuta poslije smo bili u avionu i čekali da poleti. Zatvorila sam oči i prepustila se tami.

"18, 19, 20, dolazim"-viknula sam i dala se u potragu za Niallom. Igrali smo se skrivača i uvijek sam ga pobjeđivala. Koliko god Niall mrzio igru, ja sam bila uporna da ju igramo. Hodala sam kroz dvorište i razmišljala da sam ja Niall gdje bih se sakrila. Čula sam kako je netko kihnuo iza grmlja ruža.

"Opet si se odao Niall"-došla sam do grmlja gdje je čučao.

"Kada stalno zaboravljam da sam alergičan na ruže"-kako to čovjek može zaboraviti?

"Što ćemo sada igrati?"-upitala sam ga.

"Hmm..."-zauzeo je svoju pozu kada bi se uvijek zamislio. Nakon par sekundi mi je dao zloban osmjeh i odmah sam pobjegla od njega. Uvijek kada se tako smije to znači samo jedna stvar. Pogledala sam iza sebe da vidim gdje je, ali ga nije bilo, samo da bih se kasnije sudarila u njega.

"Sada nećeš bježati"-počeo me je škakljati, a ja sam po svojoj prirodi bila užasno škakljiva.

"Niall, prestani"-uspjela sam nekako progovoriti kroz smijeh.

Probudila sam se i shvatila da sam opet sanjala svoje sretno djetinjstvo. Pogledala sam kroz prozor i ugledala mnoštvo oblaka u mraku. Uhvatila me mučnina i brzo sam potrčala prema zahodu. Čim sam ušla unutra, ispustila sam dušu u školjku. No, nešto nije bilo kako treba. Povratila sam... krv? Kako je to bilo moguće? No u ovom svijetu je bilo sve moguće. Počela sam kašljati i iskašljala krv. Nešto se ozbiljno događa sa mnom.

"Alex, jesi li dobro?"-pokucao je Damon na vrata. Da mu kažem što mi se događa? Ne, ne treba znati. Obrisala sam krv sa usta. Pogledala sam se u ogledalo da se uvjerim da nemam krv na licu i otvorila vrata.

"Samo mi je malo mučno"-lagala sam ga. Nije još trebao znati za ovo. Kimnuo je glavom i vratili smo se na svoja mjesta. Ostatak leta je prošao mirno. Sletili smo negdje oko zore. Damon je unajmio auto i krenuli smo poznatim ulicama Dublina u moje rodno mjesto. Mullingar.

Ubrzo smo stigli pred Niallovu kuću i ja sam odmah izletjela iz auta i ušla u njegovu kuću. Čim sam ušla dočekao me šok u kuhinji. Niallovo beživotno tijelo je ležalo na podu. Vrisnula sam i bacila se pred njegovo tijelo. Tresla sam ga za ramena, ali se nije budio. Damon se pojavio na vratima, ali nije mogao ući. Zar ne bi trebao sada slobodno šetati kućom?

"Niall, budi se. Ovo nije smiješno"-počele su mi suze teći niz lice. Stavila sam glavu na njegova prsa i plakala gorke suze. Netko me pomilovao po kosi. Podigla sam pogled i susrela se sa parom predivno plavih očiju. Zagrlila sam ga najjače što sam mogla.

Nakon što sam se smirila, Niall, Damon i ja samo sjeli u dnevnu sobu i Niall nam je objasnio kako mu je Aurora ušla u kuću i ubila ga. Nema me samo par tjedana i odmah se nešto takvo dogodi. Damon je otišao ostavljajući mene i Nialla same. Razgovarali smo što smo sve radili (s time da sam ja izostavila onaj dio sa vukodlačkim genom) i kako smo jedno drugome nedostajali. Zaspali smo zagrljeni.

Probudila me mučnina i brzo sam potrčala prema WC-u. Opet isto, povratila sam krv. Niall mi je odmaknuo kosu sa lica. Podigla sam pogled i susrela se sa zabrinutim izrazom lica. Sjeo je pored mene i sve sam mu objasnila od Coral do ovog djela sa krvlju. Pozorno me slušao i kada sam završila izgledao je kao da mi ima nešto za reći.

"Niall, želiš li nešto podijeliti sa mnom?"-upitala sam ga. Skrenuo je pogled na pod i šutio dok nije skupio hrabrosti da mi kaže istinu.

"Alex... Kada me Aurora ubila..."-rekao je pažljivo, a ja sam ga pogledala sa upitnim pogledom.

"Postao sam hibrid vampira i vukodlaka"-on je što? Kako mi je mogao svo ovo vrijeme tajiti da je vukodlak?