Forever Young

Be mine

/Pročitajte na kraju nastavka obavijest/

"Imaš pravo, ali danas ne"-osmjehnula sam mu se slatko.

"Misliš?"-digao je jednu obrvu u zrak.

"Znam".

"To ćemo još vidjeti"-počeo me je ljubiti onako kako samo on zna.

"Znaš..."-mrmljao je dok je prelazio na moj vrat, pa nastavio-"...nisam par dana okusio tvoju krv"-očnjaci su mu već bili srpremni da mi probiju kožu.

"Znaš da ju nećeš okusiti"-kako sam samo bila u krivu. Opet će me ugristi i neću moći ništa poduzeti u vezi toga. Ali se nekoliko stvari promijenilo. Postala sam vukodlak, što znači da sam jača i snažnija nego prije par dana.

Iskoristila sam svoju pojačanu snagu i okrenula nas da sam ja na njemu ležala. Šapnula sam mu-"Možda si zanemario činjenicu da sam jača od tebe". To je bila istina, bila sam novorođeni vukodlak i jača od njega. On se samo osmijehnuo i pokušao nas natrag okrenuti, ali mu to nisam dopustila. Njegova panika na licu je bila očita. Sada sam se ja njemu osmjehnula i krenula prema vratima.

"A ja?"-upitao je Niall razočarano.

"Ja ti ne mogu pomoći"-rekla sam i izašla iz sobe. Sišla sam niz stepenice i zatekla praznu dnevnu sobu. Na stolu je bila cedulja na kojoj je pisalo da su otišli u šetnju. Niall je sišao niz stepenice i zagrlio me s leđa. Poljubio me je u vrat i upitao-"Kada će pahuljica napokon postati moja?"

"Jednoga dana"-rekla sam i pokušala se izmigoljiti iz njegovog stiska.

"A zašto ne sada?"-rekao je i ugrizao me. Znala sam da je ovo bilo predivno da bi bilo istinito. Nakon nekoliko sekundi se odvojio od mene i obrisao krv sa moga vrata. Ljutitio sam se odmaknula od njega i odmarširala u kuhinju. Naravno on je krenuo zamnom i ja sam započela svađu-"Da li ti ja izgledam kao hrana da se možeš hraniti mojom krvlju?"

Ovo je bila glupa rečenica, jer me sigurno zamišlja kao hodajuću vreću sa krvlju.

"Ne, ali..."-započeo je svoju ispriku, ali sam ga prekinula.

"Ne zanimaju me tvoje isprike više, dosta mi je svega"-uzela sam kaput i otvorila ulazna vrata. Baš kada sam htjela izaći, njegov glas me zaustavio-"Gdje ideš?"

"Što te briga"-rekla sam hladno i zalupila vratima. Krenula sam prema šumi ubrzanim koracima da se riješim nepotrebnog bijesa.

Niall P.O.V.

Opet sam sve zabrljao. Zašto sam ju uopće morao ugristi? Stajao sam ispred ulaznih vrata i očekivao da će se Alex svakog trenutka vratiti, ali nije. Nisam čekao ni sekundu više, nego sam krenuo za njom. Vani je sniježilo kao nikada do sada i vrijeme se pogoršavalo svake sekunde. Moram pronaći Alex prije nego što joj se nešto ozbiljno dogodi. Pratio sam njezine korake u snijegu, ali ih je novi snijeg pokrivao. Gdje bi mogla biti?

Alexandra P.O.V.

Sjedila sam negdje duboko u šumi na snijegu, naslonjena na drvo. Bila sam ljuta na Nialla, ali je ta ljutnja polako nestajala i ubrzo sam zaboravila zašto samo se uopće svađali. Postalo mi je hladno, pa sam iskoristila svoje novonastale moći i napravila kuglu vatre u rukama. Ustala sam i htjela izići iz šume, ali nisam znala odakle sam došla.

Pripremala se gadna oluja i ostati ću prenoćiti u šumi ako ne prestane padati snijeg. Začula sam korake iza sebe. Okrenula sam se i nitko nije bio tamo. Trebala bi se požuriti ako mislim stići kući prije zalaska sunca. Opet sam začula korake okrenula sam se. Zabila sam se u nešto ili bolje rečeno u nekoga. Digla sam pogled i ugledala drvo. Postala sam nespretna ovih dana.

Opet koraci iza mene i ovaj put sam se odlučila na varijantu trčanja. Ugledala sam izlaz iz šume u daljini, trčala sam koliko su me noge nosile. Baš kada sam bila pred izlazom, ispred mene se stvorio vatreni zid. Pribojavala sam se najgoreg. Okrenula sam se i ugledala Klausa kako mi polagano prilazi.

Nisam imala nikamo pobjeći, jedini izlaz mi je bio kroz vatru. Prisjetila sam se da i ja mogu upravljati elementarnim tvarima, ali ne baš najbolje.

"Opet se susrećemo, ljubavi"-njegov britanski akcent me trgnuo iz razmišljanja. Stao je par metara ispred mene. Što ako pokušam trčati u suprotnom smjeru? Nije baš najpametnija ideja, ali vrijedi pokušati. Geronimo. Pokušala sam protrčati pored njega, ali me je nekakva sila povukla natrag i bacila u drvo. Htjela sam ustati, ali nisam mogla. Kao da me je netko vezao za drvo. Došao je ispred mene i čučnuo.

"Što želiš od mene?"-bijesno sam procijedila.

"Jedna ptičica mi je šapnula da si postala vukodlak, jesam li u pravu?"-samo sam šutila.

"Prihvatiti ću to kao da"-nastavio je. "Možeš se preobraziti kada god želiš, ali će preobrazbe biti bolne. Zato ti dajem mogućnost da promijeniš svoju sudbinu"-imao je nekakav zloban osmjeh na licu.

"Nastavi govoriti"-zainteresirala me je njegova ponuda, ali je i tu negdje morala postojati i cijena.

"Mogu te pretvoriti u vampira, ali pod jednim uvjetom"-kao što sam rekla, mora biti cijena.

"Kojim?"-upitala sam ga.

"Da prijeđeš na zlu stranu i postaneš moja"-nasmijao se pobjedonosno kao da me je imao u šaci.

"Preko mene mrtve"-rekla sam mu hladnokrvno i osmjeh mu je splasnuo sa lica.

.

.

.

.

Evo ga još jedan nastavak završen, nadam se da vam se svidio. Želim čuti vaša mišljenja, razmišljam da prestanem objavljivati ovu priču. Nekada mi se čini kao da ju nitko ne čita, svaka čast izuzecima. Nastaviti ću ja pisati, ali možda neću stavljati na internet. Što vi mislite, da prestanem sa pisanjem ili ne?