Treća opcija

Part 2: "Tko je on?"

Emma's POV

Saberem se pa odem po čašu vode te sjednem na barsku stolicu i popijem vode.

Cijelo vrijeme imam osjećaj da se ovo neće dobro završiti.

Okrenem se malo stolicom u stranu kako bih vidjela što se događa vani, a staklena vrata kafića su mi dala tu mogućnost da vidim što se tamo događa. Leon se činio jako napet i s jedne strane upotpunosti izbezumljen dok je vikao na njega, ali je zato gospodin spasitelj stajao pred njim prekriženih ruku, upotpunosti smireno i opušteno, samo je preokretao očima i mogla bih primjetiti da je ignorirao Leona. Pogled na njegovo nabildano tijelo se zadržao, iskreno, privlačio me, fizički, naravno. Bio je sladak, stvarno.

"O čemu ti razmišljaš?"- probudi me savjest te se vratim u početnu poziciju kako me njih dvoje ne bi primjetili.

"Idi u pičku materinu!"- začujem iza sebe Leona te se brzo okrenem i pogledam ga, ali onda pogledam u gospodina spasitelja, koji je pomno gledao Leona pokazivajući mu očima da se vrati.

"Vraćaj se tu!"- prosiktao je kada je shvatio da Leon ignorira na što me Leon samo pogleda, pa izađe van, a za sobom zatvori vrata.

Nisam imala u planu ignorirati ovo što se događa vani te ih počnem gledati, kao i maloprije. Obadvoje su bili isfrustrirani i stvarno su se svađali, barem je tako izgledalo, a ja nisam ništa mogla čuti jer su nas dijelila pišljiva vrata.

Iznenadi me brzo otvaranje vrata te ugledam Leona, koji je zastao na vratima i pogledao me, a onda je pogled vratio gospodinu spasitelju, ali se njegov pogled onda opet vratio meni.

"Ne diraj ju!"

"Nju ne!"- iznenada je prosiktao Leon prijeteći mu prstom, a ja sam izbezumljeno gledala u njih.

Uplašila sam se na te riječi koje je izgovorio jer sam pretpostavljala da se to govori o meni.

Gospodin spasitelj je opet smireno stajao prekriženih ruku uz nekakav perverzni osmijeh koji mu je igrao na licu, a onda mi se u jednom trenu probudilo gađenje.

Emma on je drogeraš.

Prođe mi ta misao kroz glavu, a onda me uplaši jako zatvaranje vratima te se trznem i ugledam Leona kako mi prilazi, a onda brzo sjedne do mene.

"Tko je on?"- ispalila sam bez razmišljanja kad se namještao na stolici do mene te se okrenem prema vratima, ali gospodina spasitelja nije bilo, a onda osjetim olakšanje u prsima.

"Mogu dobiti čašu vode?"- upitao me dok je oblizivao suhe usne, a ja ga pogledam zakrenute glave.

"Možeš mi prvo objasniti što se događa?"- pomalo isfrustrirano upitam te sam imala priliku se raspravljati s njim jer je kafić bio poluprazan.

"Em.."- prekinula sam jer sam bila ljuta na njega.

Zašto se znaju i zašto ga je napao?

"Šta imaš s njim?!"- povisila sam ton dok me on gledao jer sam po njegovu izrazu lica mogla shvatiti da će mi slagati nešto.

"Ma... Stari prijatelj..."- promucao je nekako, a ja sam zacvokotala.

"Stari prijatelj... Kako lijepo."

"A od kad ti imaš prijatelja, a da se ne zove Fran?"- upitala sam te prekrižila ruke na prsima. Nakon nekog vremena shvatim da sam bila pregruba, ali zašto mi laže?

"A šta ti to sad treba značiti?"- uvrijedio se, na što sam se ja sarkastično nasmijala.

"Da ti nemaš prijatelje. Jasnije?"- bahato sam rekla te raširila oči.