Treća opcija

Part 26: "Ne želim znati."

Emma's POV

"U moj ured."- probudi me iz misli Ian koji je upravo izašao iz kupaone i produžio iz sobe.

Nisam uspjela reagirati, već je bio na hodniku i ulazio u ured.

Puhnem si u bradu te se rukama oslonim na krevet kako bih si pomogla ustati. Ustanem se te laganim koracima krenem prema njegovom uredu. Vrata su već bila otvorena te sam ugledala Iana kako stoji nagnut leđima na radni stol koji je bio skoro na sred ureda.

"Sjedni."- ispruži ruku na fotelju koja se nalazila do njega, a ja rukama uhvatim rub majice te ju povučem uz noge kako bih prekrila ono što ne želim da se vidi, pa krenem prema njemu te kad sjednem ciknem od bola. No, ipak uspijem.

"Boli te?"- upita kao zabrinuto, a meni je došlo da preokrenem očima na njegovo preseravanje, ali ipak odustanem.

"Da."- odgovorim te skupim noge jedna uz drugu, a ruke prekrižim na prsima jer je u ovoj sobi bilo malo prohladno makar sam imala duksu na sebi. Podignem jednu ruku te obrišem suze koje su već krenule niz moje obraze, pa sačekam da čujem što ima za reći, jer ga nisam htjela gledati. Gadio mi se, ponizio me na svaki mogući način.

"Gledaj me u oči dok razgovaraš sa mnom."- glasnije me opomene, a ja se na to malo trznem te zatvorim oči u nadi da mi neće nauditi ako ne učinim to.

"Emma!"- prosikta, a ja podignem glavu i pogledam ga jer znam na što je spreman ako ga ne poslušam.

"A sad ćeš me dobro poslušati."- ostane na mjestu, a onda me ubije pogledom.

"Ian."- tiho kažem, a onda obližem usne.

"Stvarno nisam u stanju."- podignem obrve, a on se namršti te shvatim da sam ga naljutila. Jako naljutila.

"A jesi u stanju da te još jednom prebacim preko koljena?"- refleksno mi udari šamar na što zacvilim te se on rukama osloni na moje ručkice na fotelji.

"Ha?!"- krikne pa osjetim njegov izdah na licu.

"N-ne..."- promucam te podignem ruke na obraze kako bih se uspjela nekako obraniti, a onda ga pogledam u oči. Zacrvenjele su mu se, a zjenice su mu znatno veće nego inače pa shvatim da je vjerojatno koristio drogu.

"Onda mi prestani odgovarati!"- unese mi se u facu, a ja od straha skupim oči.

"Ne vrijedi ti ovo."- smireno kaže, pa mi odgurne ruke sa strane i pridrži ih na ručkama fotelje, a ja podignem glavu i pogledam strop, nakratko jer me prekine šamar.

"Nemoj!"- vrisnem, a ruke nisam mogla podići kako bih se obranila jer mi je jednom rukom držao obadvije.

"Nećeš mi ti govoriti što da radim."- onom rukom kojom me ošamario, sad je držao moju čeljust i držao je kako bih ga gledala.

Opet je kroz mene proletio neopisivi strah, dok me ubijao perverznim pogledom. Htjela sam vrisnuti, udariti ga, sve samo kako bih izbacila ovaj bijes i strah koji sam trenutno osjećala.

"Okej."- kimnem glavom, dok sam suzdržavala suze.

"Kako kod."- pusti ručkice i udalji se od mene, a ja osjetim olakšanje pa duboko izdahnem.

Sjedne za stol s druge strane, tako da smo sjedili jedan nasuprot drugomu.

"Želim s tobom o nečemu razgovarati."- blijedo ga pogledam, a on prekriži ruke na prsima i udobno se smjesti u svoju crnu kožnu fotelju, pa nastavi;

"A ti ćeš me pažljivo slušati."- uperi prstom u mene, a ja od straha i bez razmišljanja kimnem glavom.

"Želim te upoznati sa situacijom."- hrapavo kaže, a ja skupim obrve.

"Jer je Fran zajebao sve."- ljutito zamahne rukama, a ja zinem pokušavajući shvatiti što je rekao jer me neugodno iznenadio.

Mislimo na istog Frana? Na mog Frana? Mog drugog brata?

"Mi..."- promucam od zbunjenosti koja mi je prošla kroz glavu.

"Mi mislimo na istog Frana?"- skupim snage pa upitam, a on se nasmije. Dosta glasnije.

"Emma."- uozbilji se, a onda se rukama osloni na radni stol.

"Ne želim znati."- osjetim da se nešto loše sprema, da se sprema cijelo vrijeme, a onda mi srce pukne na pomisao da je Fran bio u svemu ovome. Podržavao sve ovo, dozvolio mu da me muči i da lažira moju smrt, dozvolio je da moja obitelj i ja patimo. Dozvolio je.

"Em..."- prekinem ga;

"Ja se bojim."- ustanem sa fotelje dok su mi suze navirale na oči, a on se rukama oslonio na stol i ustao te me ljuto pogledao.

"Nemoj, bojim se saznat' istinu."- priđem mu i stanem preko puta njega te zagrizem usne, pa spustim glavu.

"Nastavit' ćemo sutra, u sobu."- zapovijedi pa upre prstom prema vratima na što ja kimnem glavom i brzinom munje izađem iz sobe, pa utrčim u svoju te kad zatvorim vrata kliznem niz vrata i počnem plakati i vrištati od muke, od straha što se možda s mojima događa. Bojim se. Najbolji prijatelj me izdao.

Suze su klizile niz moje obraze, dok su vriskovi samo izlazili iz mojih usta. Ian, Ian se nije pojavljivao neko vrijeme. Nije me dirao, nije me ni tražio, a ja ga nisam ni htjela. Mrzila sam ga iz dna duše jer je uništio mog najboljeg prijatelja, uzeo ga je pod svoje.

"Emma."- začujem kucanje na vratima te poznati glas, a onda brzo ustanem s poda i otrčim do kreveta jer sam se njega bojala, njega i njegovog remena. Svi znamo, ako mu nije po volji, uništit' će me na svaki mogući način.

"Zašto ja?!"- projecam, a on uđe i zatvori vrata za sobom te mi krene prilaziti.

"Zašto Fran?!"- kriknem, a on osloni prst na moje usne.

"Shh..."- krene me utišavati, a ja gurnem tu ruku sa svojih usana te zamahnem glavom.

"Lezi i spavaj."- kaže te rukom uzme jorgan, a mene polegne u krevet i pokrije me.

Nisam se bunila jer sam jedva čekala da ode, da mogu plakati, da se mogu ubiti u razmišljanju.

Ušuškao me u krevet, ali nije otišao, nego je skinuo majicu i hlače te legao do mene na što ja projecam, a onda osjetim hladne ruke oko svojih bokova te glasno izdahnem od iznenađenja.

"Pusti me."- uhvatim ga za ruke i pokušam ih maknuti, dok mi se glas tresao od suza koje su išle niz obraze.

x x x

Znam da me volite jer sam izbacila još jedan i ja volim vas🤪

Lysm♥️