Treća opcija

Part 58: "On je kriminalac."

Emma's POV

Evo, već par dana sam kod Iana. Zezamo se, družimo kao nikada do sada. Totalno se promjenio, a mene to čini neopisivo sretnom.

"Emma!"- trzne me iz misli Ian koji je pekao palačinke u kuhinji na što ja brzo ustanem sa kutne u dnevnoj i dotrčim do njega kako bih vidjela što želi.

Stajao je s tavom u rukama u pokušaju okretanja palačinke, a mene je zabrinuto gledao, pa tek onda shvatim da zvoni njegov mobitel koji se nalazio točno ispred mene.

"Javi se!"- vikne na mene, a ja ga zamišljeno pogledam, osjetila sam mučninu i nije mi bilo dobro.

"Jesi dobro?"- upita me zabrinuto gledajući u mene na što ja kimnem glavom kao znak da mi je dobro, makar uopće nije.

Udisala sam miris palačinki, a taj miris mi uopće nije godio, nije to onaj miris koji mi je mirišao do nema dugo. Osjetila sam jaku mučninu i tako mi se vrtjelo, i vrtjelo, i vrtjelo dok mi sve to onako ljigavo nije došlo do želuca. Samo sam osjetila kako mi nešto kreće van i brzo stavila ruku na usta te potrčala prema wc-u, a Ian se brzo okrenuo za mnom. Uletjela sam u wc poput furije i počela povraćati, a uskoro sam ugledala Iana naslonjenog na štok od vrata.

"Dobro ti je, ha?"- upitao je prekriženih ruku.

"Savršeno mi je."- odgovorila sam mrzovoljno.

Sjednem na pod odmah pored wc školjke gledajući oko sebe jer mi nije bilo do ničega jer sam još uvijek osjećala onu mučninu kao i maloprije, a kad osjetim opet ono ljigavo izbacim ponovno sve iz sebe, i opet, i opet.

Nakon barem pola sata provedenog na wc-u Ian me iznese i wc-a i odnese u sobu gdje me smjesti u krevet.

"Viroza."- slegne ramenima gledajući u mene.

"Idem po čaj."- pokrije me plahtom te me poljubi u čelo i izađe iz sobe kako bi mi donio čaj.

Zatvorim oči kako bih barem malo smirila pomutnju u mom želudcu što mi je i uspjelo. Očigledno da sam doživjela previše promjena i stresa u zadnje vrijeme.

"Okej, tvoja mama je definitivno nazvala u krivom trenutku."- pričao je sa mnom, dok je nogom zatvarao vrata sobe, a u rukama držao čaj koji bi mi baš dobro došao i mobitel na kojemu je tipkao nešto.

"Zašto?"- zbunjeno upitam te se ubrzo nađem u sjedećem položaju, a on sjedne pored mene.

"Upravo je saznala da si povraćala, napravila je cijelu zbrku i paniku."- nakesi se te mi ispruži čaj koji uzmem u ruke, a on nastavi prčkati nešto po mobitelu, pa ga ubrzo ostavi sa strane.

"Prisiljen sam te odvesti kući, inače ne bih, ali imam nekog posla za obaviti."- primjetim po njegovom pogledu da nešto mulja na što skupim obrve očekivajući obrazloženje.

"Ne tuši, popij čaj i idemo."- izignorira me te ustane sa kreveta i sjedne na fotelju do mene, a onda opet uzme mobitel i počne opet nešto prčkati po njemu.

"Ajmo!"- otrgne mi čaj iz ruku na što se ja trznem i pogledam ga.

"Ian."- onako molećljivo ga pogledam na što se on okrene i pogleda me.

"Mogu ostati ovdje?"- upitam.

"Emma, ne mogu te ostaviti samu, a mama je rekla da te dovedem kući."- odgovori mi te prekriži ruke na prsima.

"Reci joj da sam zaspala, a meni dovedi Karlu."- tužno kažem jer nisam spremna opet gledati mami u oči i lagati joj, a Karla mi nedostaje, već ju dugo nisam vidjela, a mislim da je vrijeme da joj objasnim neke stvari.

"Karlu?"- iznenađeno upita na što ja kimnem glavom.

"Pitao bih te šta se događa s tobom, ali mi se žuri pa ćemo razgovarati kasnije."- poljubi me u čelo te me pogleda.