Treća opcija

Part 15: "Ni riječ da nisi rekla."

Ian's POV

Legao sam pored Emme te se oko tri sata ujutro budim iz sna jer se Emma počela meškoljiti u krevetu i ustaje. Svako malo se okrene da provjeri da li spavam. Pretpostavio sam da će možda ići u kupaonu, ali zapravo je izašla na balkon sobe okrećući se skoro svaki korak i gleda u mene, a ja se pravim da spavam.

Šta ona pokušava? Samo može da se uvali u nevolje jer se u ovo doba iskrada iz sobe. Ostanem u krevetu još nekoliko minuta pa odlučim da odem za njom i provjerim šta je to naumila u ovo doba.

Na prstima priđem prozoru, oslonim se na vrata i promatram je kako stoji okrenuta leđima prema meni i primjetim da je umotana u deku i da se od hladnoće trese, dok je suzdržavala svoje jecaje.

Kucnem na prozor u namjeri da je malo uplašim, a ona se brzo okrene ka meni i skameni se kada me ugleda.

Gledala me uplakanu što me nije čudilo, ali ovaj put sam imao osjećaj da je nešto drugačije nego inače.

"I-ian..."- projeca te brzo obriše suze, koje su nenormalno klizile niz obraze.

"Taj sam."- hrapavo kaže uz mali osmijeh kako bih ju raspoložio da je sve okej, ali bezuspješno.

"A ti si nekud krenula?"- upitam ju te prekrižim ruke na prsima, dok se ona smirivala.

"Ne. Nenene."- uspaničeno je odmahivala glavom.

Vjerovao sam joj da nikud nije htjela. Ne znam zašto, ali vjerovao sam.

Podignem obrvu u znak da mi objasni šta je naumila, ali ona se samo sklupčala i sa strahom me gledala.

"Očekujem objašnjenje."- kažem kroz zube kako bih ju malo uplašio. Ponovno.

Volim kada me se ljudi boje, pogotovo ona. Kad je tek došla mislila je da sa mnom može svakako, kao da sam niko i ništa, a sada? Ne smije ni da me pogleda u oči.

"J-ja sam htjela samo m-malo zraka..."- promuca ni ne gledajući me u oči te uvidim da je maska hrabre djevojke pala.

"I zato si se iskrala iz moje sobe u tri ujutro?!"- upitam glasnije na šta se ona skroz strese.

"Pa..da. Tako nekako."- prošaptala je.

"Gledaj me u oči dok razgovaraš sa mnom."- uhvatim je za čeljust i natjeram je da me pogleda.

"Bit ćeš kažnjena za to, djevojčice."

"Ne, ne, ne! Daj Iane, nemoj biti takav. Čuj, neće se više ponoviti."

"I neće se ponavljati ali svejedno, ne možeš proći nekažnjeno. Bila si neposlušna."

"Ali..."

"Ni riječ da nisi rekla."- ljutito je pogledam i uspijem je ušutkati.

Uhvatim ju oko struka i privučem ju uz sebe na što ona glasno izdahne i pogledam ju u oči, dok su njoj oči od straha bježale samo da me ne gleda.

"N-nisam htjela..."- tiho promuca, dok je deku koju je držala oko sebe rukama sve jače stezala uz sebe.

Sjetim se njenih suza danas i njene mame i svega što je loše vezano za nju. Nema baš lijepu prošlost, a ni sadašnjost joj nije baš najbolja i to zahvaljujući meni.

Al' nije trebala da me nervira i da mi se ne prepusti, nisam imao izbora nego da je silujem.

Obliže usne što mene još više, naravno, napali te duboko udahnem i uđem s njom unutra.

Udaljila se od mene te se obgrlila rukama i gleda u pod čekajući šta ću joj napraviti. Ali, neću joj sada ništa jer, pa, prošlo je tri sata ujutro, a meni se spava i također, neću da mi plače cijelu noć. Sutra ćemo razgovarati.