Treća opcija

Part 5: "Pališ me."

Emma's POV

"Jesi gladna?"- upita, a ja ga pogledam te se sarkastično nasmijem.

"Od tebe ne bih ni otrov pojela."- bahato odgovorim, a on se nakašlje te u sobu uđe onaj isti koji me u nju i doveo.

"Onda uživaj u podrumu."- kaže te se udalji od mene, a mene za lakat uhvati onaj retard i vuče iz sobe dok se ja derem i vrištim. Ubrzo osjetim bol u leđima te shvatim da me šutnuo. Smirim se te šepajući dođemo do podruma gdje me baci i zaključa. Dopužem do prvog ćoška te sjednem i privučem noge uz sebe i počnem plakati. To je bilo jedino što sam sada mogla.

Misao na mamu me odmah tjerao na suze, kako je? Je li Fran još s njom? Zna li itko da me nema? Toliko pitanja, a nijedan odgovor i to sve samo zbog Leona. Retardiranog, maloumnog Leona. Da nije bilo droge ni ovog retarda tu ne bih sad sjedila i plakala i molila za milost.

Moja mama treba pomoć. Umrijet' će.

***

Prolazili su sati, a mislim da i dani. Gospodin retard se od onda nije pojavio. Kad se sjete netko od onih njegovih ljudi mi bace vodu i hranu, a nekad i zaborave pa trunem tu. Nisam vidjela svijetlo ni nebo, a ni svoju mamu već par dana. Svaki dio tijela me boli. Jedva čekam da umrem. Ne želim umrijeti, ali želim da ova bol nestane. Ne mogu više.

"Mala!"- otvore se vrata, dok ja bespomoćno ležim na podu pokušavajući otvoriti oči.

"Gotova je!"- vikne jedan od njih te mi se laganim hodom počnu približavati, a moje tijelo je trnulo od hladnoće i od gladi.

"Ian!"- vikne jedan od njih.

"Šta je?!"- vikne navodni Ian te uđe u podrum.

"Emma."- hladnokrvno je govorio Ianov glas koji mi se približavao, a onda utvrdim da se Gospodin spasitelj zove Ian. Čak ima i lijepo ime.

"Dosta glume. Diži se."- počeo me lagano šutati nogom po tijelu, a ja nisam mogla ništa.

"Nosi ju gore."- kaže i izađe iz sobe, a ja utonem u san.

"Emma."- opet se javio isti glas.

"Emma."

Dosadio mi je više stalnim dozivanjem te sam skupila snage i rekla;

"N-nema me."

"Stani."- kad je to rekao, shvatila sam da hodamo to jest da smo stali, a da sam ja u nečijim rukama.

"Kaznit' ću te i za ovo."- šapne mi na uho, a ja protrnem te on zapucketa prstima i hod se nastavi.

Samo sam čula otvaranje vrata i škrip kreveta.

"Mo'š van."- zapovijedio je Ian, a onda se začuo udarac vrata.

Ležala sam neko vrijeme nisam imala pojma o vremenu, mislim da sam ležala na krevetu i oko mene se nešto događalo.

"Otvori usta."- zapovijedi Ian te sjedne do mene.

"Ne."- progunđam.

"Emma. Nemoj da se svađamo."- ozbiljno kaže te mi on pomogne da sjednem. Kada sam sjela uzela sam vodu te ju i popila. Zgadila mi se već, ne mogu ništa. Popijem te mu flašu gurnem u ruke.

"Još."- ozbiljno zapovijedi te mi gurne bocu vode u ruke.

"Neću."- hrapavo kažem, pokušavajući doći sebi.

"Emma!"- vikne, a ja raširim oči.

"Neću."- opet progunđam, a on me uhvati rukom za čeljust i pribije uz naslon kreveta.