Poslušam ga te učinim ono što mi je rečeno. Obučem gaće te se umotam u ručnik i ponovno sjednem na wc dasku, pa počnem cupkati nogom i gristi nokte na rukama.
"Emma!"- vikne, a ja se brecnem.
"Tu sam!"- uzvratim te brzo otvori vrata na što ja nadodam;
"Još uvijek."- baci uloške, a ja ih uhvatim na što se on nasmije i ostane stajati na vratima.
"Ian, molim te izađi."- zamahnem rukom pomalo isfrustrirajuće jer nemam uopće privatnosti, a on me iznenadi kad izađe i zatvori vrata. Ponosno kimnem glavom, a onda se sjetim da nisam našla što ću obući. No, prije toga osušim kosu. Pošto sam bila u grudnjaku i gaćama, skupim snage i izađem iz kupaonice, dok je on sjedio i s nestrpljenjem isčekivao veličanstveni dolazak kraljice.
Pogledam ga preko ramena i odem do ormara te mu okrenem leđa i 100% sam uvjerena da mi bulji u dupe, ali zanemarit ću to jer je poremećen.
Otvorim ormar i pogledam ga. Ugledam crne hlače te ih izvučem, a odmah do njih nađem tamno crvenu vestu te sa vješalice skinem traper jaknu pa spustim pogled i na dnu ormara nađem bijele starke. Kad to uzmem priđem krevetu te ispustim to na krevet i počnem se oblačiti, dok me ovaj gledao i čekao trenutak kad će me povaliti.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Kad se obučem ostanem stajati na mjestu prekriženih ruku.
"Spremna?"- upita me te se podigne s kreveta i počne mi prilaziti, a ja samo kimnem glavom.
Krene prema vratima te ih otvori i pusti mene da prva prođem, pa krenem prva i prva dođem dolje gdje stanem na sred boravka u kojem je stajao jedan mali rozi bicikl, bijelog sica i ručkica s kojih su visile dugačke šarene trakice, kao pomponi.
"Slatki je."- nasmijem se te se okrenem prema njemu.
"Mojih ruku djelo."- ponosno kaže, a ja samo rastegnem usta na njegove riječi jer se nisam nadala da je tako hvalisava osoba.
"Misliš da će joj se svidjeti?"- upita na što ja kimnem glavom.
"Mislim da će Blair biti jako sretna."- kad to kažem i on se nasmije te krene prema bicikliću.
Spremili smo se te sjeli u auto i krenuli prema Blairinoj kući, a onda shvatim da ovo stvarno nije moj grad, totalno druga okolina.
Vozili smo se u tišini te nakon 15 minuta vožnje smo stigli pred veliku kuću ispred koje se nalazio masovan broj auta te se parkirao. Nije odmah izašao iz auta već ga je ugasio i ostao sjediti.
"Ne radi pizdarije jer ćeš najebat. Valjda si i sama više toga svjesna."- hrapavo kaže na što ja protrnem i snuždeno ga pogledam te zagrizem usnu.
Otvorio je vrata te izašao, a za njim i ja. Otišao je prema prtljažniku i otvorio ga te izvadio onaj rozi biciklić i ponio ga. Hodao je brzo ispred mene, a meni se nije žurilo te sam laganim korakom koračala iza njega. Došli smo do vrata, a onda je on pozvonio, na vrata je doletjela Blair te je Ian odmah ispustio biciklić ispred nje na što je ona vrisnula od sreće.
"Kako je lijep!"- počne ga gledati i kružiti oko njega, a kad priđe Ianu on ju brzo zgrabi i digne u naručje na što se ona glasno nasmije.
"Smutljivice mala, sretan ti rođendan!"- izljubi ju i izškaklja te ju spusti, a onda ugleda mene koja sam stajala dosta dalje iza njih.
"Emma!"- vrisne od sreće i dotrči mi u zagrljaj. Uhvatim ju i podignem ju u naručje.
"Sretan rođendan!"- kažem, a onda ju poljubim u mali rumeni obraz na što me ona još jače zagrli te ju onda ispustim.
"Mama!"- vikne Blair i otrči u kuću gurajući biciklić za sobom te sam ja prišla Ianu pa zajedno uđemo unutra.
"Ne izlazi iz kuće."- kad se počnemo približavati dnevnom boravku šapne.
"Jasno?"- upita pa me grubo privuče uz sebe.
"J-jasno da."- promucam, a onda me pusti i ode u dnevni, sam, a mene ostavi kao zadnjeg kretena. No, situaciju hvala Bogu spasi Blair.
"Hoćeš se igrati s nama?"- upita me Blair dok su iza nje stajale još par djevojčica molećljivo gledajući u mene.
"Zašto ne?"- slegnem ramenima i nasmijem se.
Uhvati me za ruku i dovuče u dnevni gdje sam odmah ugledala Iana u masi ljudi, ali ga brzo zaobiđemo i odemo u kutak u dnevnom gdje su samo ženske stvari te svi sjednemo na pod i počnemo se igrati lutkicama.
"Hoćemo li se igrati nečeg novog sada? Te lutkice su mi dosadne."- rekla je Blair.
"Ajde Emma, molim te."
"Emma."- začujem svoje ime iza sebe te se okrenem i ugledam Iana kako me zove.
"Dođi trenutak."
"Ne može sada Ian, igramo se."- namrštila se Blair, a on ju je samo pogledao i označio kraj rasprave.
"Pričekajte me curke, vraćam se odmah."- kažem im pa se ustanem i odem do Iana.
"Šta si tako namrgođen?"- upitam ga.
"Nisam, samo sam ti htio reći da ne moraš glumiti zabavljačicu, nisam te zato doveo."- drsko kaže.
"Šta to sad znači? Pa meni je ovako ugodno."- odgovorim mu.
"Ništa, sa..."- prekine me glas iza mene te zastanem;
"Iaa..."- osjetim nepoznati muški glas iza sebe kako se približava te se okrenem i ugledam poznatu mušku siluetu, pa ga pogledam, a on stane sa započetim govorom.
"Ian."- naceri se te nam priđe, a ja brzo stanem uz Iana jer ovaj lik izgleda jako, čudno.
"Emma, ovo je moj prijatelj. Aaron, ovo je Emma, moja..."- na trenutak kao da se premišlja pa doda;
"nova igračka."
Ovo je bolilo.
Ovaj debil bleji u mene i uporno se ceri, a ja bih najradije da me zemlja proguta.
"Ja o-vaj idem."- uprem prstom prema Blairinoj škvadri na što Ian kimne glavom te laganim korakom krenem prema tamo, ali u prostoriji preko puta dnevnog sam začula jecaj, a jecaj je dolazio iz kuhinje. Ubrzam korak i dođem do tamo gdje ugledam Beccu kako sjedi na barskoj stolici i plače.
"Becca."- kad stvarno shvatim da je to ona dotrčim do nje, a ona se brzo obuzda i obriše suze.
"Ma n-nije ništa."- ustane sa stolice i odmaršira u dnevni, a mene ostavi u neznanju.
