Treća opcija

Part 1: Gospodin spasitelj

Emma's POV

Svanulo je jutro, sedam je sati. Nitko ništa ne govori i nitko ništa ne zna.

Ovdje sam dušu ostavila i isplakala. Strah me nadvladao, a od gladi i žeđi me grlo peklo.

Prekrasna subota.

Zazvoni mi mobitel na što se brecnem te ga izvadim iz džepa trenerke i vidim da je Leon, pa preokrenem očima.

Sad se sjetio da nismo kod kuće?

"Halo?"- hrapavo se javim te ustanem s poda i počnem hodati vamo-tamo.

"Halo, ovaj ej."- mamurno kaže.

"Gdje ste mama i ti?"- upita nakašljajući se.

"Kao briga te?"- odgovorim preokrečući očima.

"Sestra si mi, a ona mi je mama."- kaže.

"Kako lijepo sročeno."- rekla sam te se sarkastično osmjehnula.

"Ne zajebavaj me. Gdje ste?"- kaže nadureno.

"U bolnici."- odgovorim nakon nekog vremena jer sam razmišljala trebam li mu reći ili ne.

"Isuse! Gdje?!"- uspaničio se.

"U centru."- kažem te stanem uz veliki prozor koji se nalazio meni s desne strane, a imao je pogled na cijeli grad.

"Evo me odmah!"- vikne te poklopi, a ja vratim mobitel u trenerku, dok u pozadini začujem otvaranje vrata gdje je smještena mama, pa automatski potrčim prema doktoru koji mi je prilazio.

"Kako je moja mama?"- upitam dok su moje oči pomno pratile svaki njegov pokret.

"Doživjela je jak srčani udar."

"Dali smo sve što je u našoj moći."- hrapavo je rekao, a ja sam se u jednom trenu uspaničila. Tijelo mi je počelo drhtati, a srce sve jače i jače udarati.

"Pa je li živa?!"- kriknem kad dođem k sebi.

"Stabilno je, ali ne znamo na koliko dugo."

"Mora dobiti novo srce, kroz mjesec, dva."- rekao je te stisnuo usne, a meni se srce slomilo u tisuće komadića.

"M-mogu li je vidjeti?"- promucala sam, dok su me suze iznutra gušile, samo su čekale tren kada trebaju izaći.

"Kasnije. Sada se mora dobro odmoriti."- odgovorio je ravnodušno, a ja sam stisnula usne i kimnula glavom te je on samo hladnokrvno produžio pored mene.

"Emma!"

"Emma!"- začula sam viku čim se lift iza mene otvorio, taj sam glas jako brzo prepoznala. Glas mog brata kretena.

"Em.."- dotrčao je do mene te me pogledao, a ja svoje emocije više nisam mogla držati u sebi.

"Ako ona umre ti ćeš biti kriv!"- viknula sam na njega te su suze krenule.

"Emma, nemoj..."- snuždio se, a ja sam ga šakama udarala u prsa.

"Ti nisi brat. Ti si čudovište!"- galamila sam na njega, a on me pokušao zagrliti.

"Ne! Ne diraj me!"- derala sam se udaljavajući se od njega.

"Emma, nemoj."- pokušavao je doći do mene, ali sam se udaljavala.

"Mrzim te! Samo na sebe misliš retarde!"- prosiktala sam, a zatim je izašao doktor. Po njegovu izrazu lica mogla sam vidjeti da je ljut.

"Vas dvoje, nije ovo dječji vrtić nego bolnica, svađajte se negdje vani."- govorio je kroz zube prijeteći nam prstom, a Leon i ja smo se nalazili svatko na jednoj strani hodnika.