"Leone!"- brecnem se kad ga ugledam te brzo sjednem, dok ujedno osjetim olakšanje jer to je samo on, nije Ian.
Ušao je u sobu zatvarajući balkonska vrata te snuždeno, bez riječi legne u moj krevet.
Bio je snužden što me dodatno plašilo jer se Ian danas cijelo vrijeme smijao, što znači da je garant Ian zaslužan za ovo.
"Šta je bilo?"- upitam ga i pogledam ga nakon što se smjesti pored mene.
"Šta misliš postići time što si s njim?"- pomalo bahato je ispalio to pitanje jer, očekivala sam to pitanje samo je bilo pitanje vremena. Nisam spremna odgovoriti na to pitanje.
"Ništa."- odgovorim, a on se odmah podigne iz kreveta i sjedne.
Ne razumijem kakvo je to ponašanje od njega, on nas je sve uvalio u ovo i još se sili na mene.
"Razumijem."- kimne glavom praveći nekakvu grimasu, a onda ustane s kreveta.
Pogleda me, zatim bez riječi izađe iz sobe. Glasno izdahnem te od umora ponovno legnem u krevet, ne razmišljajući o školi, Ianu i svim problemima koji su me snašli, već sam samo htjela zaspati i odmoriti se psihički i fizički.
***
"Emma."
"Emma, probudi se."- budi me nježan ženski glasić te shvatim da je jutro i da ja nisam navinula alarm.
Promrmljam nešto te se okrenem na drugu stranu odmarajući se od spavanja jer sam očito jedino ja još umorna nakon spavanja.
Čudila sam se samoj sebi koliko sam odspavala, više od jedanaest sati sigurno.
Ležala sam još par minuta te sam ustala i otišla za radni stol kako bih spremila knjige u torbu, zatim odem u kupaonicu koja se nalazila preko puta moje sobe, pa obavim tipičnu jutarnju rutinu. Nakon par minuta se bezvoljno vratim u sobu kako bih pronašla što ću obući te krenem prevrtati ormar koji je imao sve samo ne ono što ja hoću, a hoću duksu i tajice jer mogu pretpostaviti da će današnji dan biti prilično težak.
Nakon što mi je sto godina trebalo da nađem nešto što će visjeti na meni se napokon obučem, a kosu svežem u najneuredniju pundžu koju sam ikad svezala.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Uzmem torbu sa stolice i uputim se niz stepenice uz molitvu da Ian nije došao po mene te izgleda da mi je uspjelo jer kad sam sišla, za neko čudo nije ga bilo.
"Jutro!"- pozdravim mamu u kuhinji jer ju nisam pozdravila kada me probudila.
"Jutro!"- uzvrati sretno te se u hodniku počnem obuvati.
"Ima li mlada dama kakvih posebnih želja za svoj osamnaest rođendan?"- iznenadi me pitanjem te se sjetim da imam rođendan sutra. Na kraj pameti mi je bilo.
