Part 25: "Gdje je Leon?"

5.3K 185 28
                                    

Emma's POV

Uplašila sam se na viku koja se odvijala dolje te sjednem na krevet i pokušam načuti o čemu se razgovara, ali nije bilo razumljivo. Moja radoznala glava je morala znati o čemu se priča, pa ustanem s kreveta i dohodam do vrata gdje ih otvorim, ali me sustigne nepoznata muška osoba.

"Kud si ti krenula?"- malo me gurne kako bi me vratio u sobu te se zadrži na vratima, a ja izgubim razum jer mi se počeo približavati.

Ostanem mu dovoljno blizu da osjetim dah na svome licu. Pogleda me nabrzinu te obliže jezikom usne, a ja se stresem i skupim oči, pa ubrzo začujem zaključavanje vrata, ali njega nisam vidjela.

"Uh..."- osjetim olakšanje u prsima kad shvatim da nije došao po mene.

Nisam smogla snage da se raspravljam s njim i da se derem da mi otključa jer mi nije baš dobro, vratim se te sjednem na krevet i krenem uzeti bocu s vodom na ormariću do sebe, ali sam vidjela da je prazna.

"Odlično!"- samu sebe nasmijem time što razgovaram sa sobom.

Poludjet' ću ovdje.

"Ian."- zazivala sam ga jer je rekao da je u uredu i da ako nešto trebam da ga zovem.

"Ian."

"Ian."

"Ian."- nisam vikala, govorila sam dovoljno glasno da mislim da me odavno već trebao čuti.

"O majku ti."- rekla sam dosta glasnije nego ostalo jer sam bila isfrustrirana, a onda začujem otključavanje vrata te se skamenim. Usrala sam se. Opsovala sam.

"I ja tebi."- ne moramo pogađati čiji je ovo glas bio.

Brzo je ušao u sobu i stvarno jako udario vratima te mi sjedne na noge, pa me uhvati za vrat.

"Taman sam pomislio da si se naučila pameti, ali izgleda da nisi."- stegne moj vrat koji odmah protrne jer je bilo suho i žedno.

"Nis..."- nisam mogla riječi progovoriti, ali borila sam se svom snagom da ga odgurnem od sebe.

"Nećeš proći nekažnjeno."- hrapavi glas se nađe na mome uhu, a ja skupim oči te shvatim da sam pogriješila.

Ustane s mene, dok me i dalje držao za vrat pa me tako i bacio na pod, na što ja zacvilim.

Strah se prožimao mojim tijelom, a ja nisam ni uspjela doći sebi jer sam jako kašljala.

"Plači";

"dok još možeš."- čučne pred mene, dok sam ja ležala na podu i očima ga molila za milost.

"Ja sam ti rekao, ako budeš neposlušna netko će stradati. E pa to će se sad i dogoditi."- izvuče mobitel iz džepa i utipka neki broj i stavi na videopoziv te mobitel okrene prema meni, a ja sam se toliko počela tresti jer nisam znala što ću vidjeti.

"Šefe."- javi se.

"Gdje je Leon?"- upita Ian, dok je mobitel i dalje bio okrenut prema meni, s na mobitelu sam vidjela svoju kuću kojoj joj se Leon približavao, a mogla sam i uočiti i da ga promatraju iz auta.

"Ne!"- vrisnem jer sam shvatila što će napraviti.

"Ulazi u kuću sad, zašto?"- upita muški glas.

"E pa namlati ga i ostavi Benjaminu mobitel."- Ian kaže to što kaže na što ja ciknem.

"Ian nemoj! Neću nikad više! Ian"

"Ian, reci mu da ga ne dira."

"Ian!"- počela sam vrištati kad sam shvatila da ne regira na mene, a onaj je izašao iz auta i krenuo prema Leonu.

Treća opcijaWhere stories live. Discover now