Treća opcija

Part 62: "Mrzim ga."

Emma's POV

Uparkiram auto u garažu i izađem iz njega zaključavajući ga, pa se uputim prema kući koja je bila otključana te sam mogla pretpostavljati da je Ian došao. Kad zatvorim ulazna vrata odmah ispred sebe ugledam njega kako sjedi gledajući u pod, dok je nervozno trljao ruku u ruku, a njegovu smirenost sam iskorisitila promatrajući ga. Imao je na sebi odjelo, znate ono, košulja, kravata i sve što spada u odjelo, a kosa mu je bila dosta zalizana što ga je činilo jebeno zgodnim.

"Emma!"- brzo ustane sa stepenice što ne uspijem ni procesuirati jer je već zabrinuto gledao u mene.

"Pa gdje si bila?"- upita kroz glasan izdah, dok sam ga ja promatrala grizući usne.

Znate što sam primjetila u zadnja 24 sata? Da mi je samo do seksa.

"S Leonom."- promucam te tad shvatim da ga ne želim lagati na što me on pogleda skupljenih obrva.

"Zašto? Ako si rekla da ideš kod mame."- podigne ton, a po izrazu lica sam mogla vidjeti da je ljut i pomalo zbunjen.

"Jer sam željela razgovarati s Leonom ili mi je i to zabranjeno?"- ozbiljno uzvratim stavljajući ruke u džepove jakne.

"Ne, naravno da nije."- počne mucati te ga zbunjeno pogledam.

"Zašto onda odmah vičeš?"- upitam.

"Ne javljaš se, mama je rekla da nisi kod nje i da se ne derem?"- nervozno prođe rukom kroz kosu, a ja sam imala osjećaj da ovo vodi u krivom smjeru.

"Upravo zato ti nisam rekla."- uprem prstom u njega kako bih ga sabrala na što me on pogleda skupljenih obrva.

"Ma zašto molim te?"- hladno kaže te prekriži ruke na prsima gledajući me.

"Odmah se dereš."- slegnem ramenima, a on se nasmije.

"Samo sam te pitao."- branio se na što ja odmahnem glavom.

"Pa da si mi odmah rekla kud ideš ne bi došlo do ovoga."- kaže pokazivajući rukama na nas dvoje.

"Da, jer me ne bi pustio."- odgurnem ruku koja je pokazivala na mene jer me živciralo.

"Zašto to misliš?"- upita me skeptično gledajući u mene, a ja nisam znala odgovor te kad ga pokušam smisliti on me prekine.

"Ja znam!"- nasmije se, a u očima sam vidjela sjaj, onaj sjaj koji nikada nisam vidjela u njegovim očima.

"Jer mi ne vjeruješ."- unese mi se u facu kimajući glavom na što se ja malo stresem te se okrene i ode uz stepenice, a ja se odmah pobunim gledajući kako odlazi na kat.

"Ian!"

"To nije istina!"- viknem kako bih ga vratila nazad, ali bilo je uzalud.

"Ian, vrati se nazad!"- bojala sam se potrčati te krenem laganim korakom uz stepenice i onda začujem jak udarac vrata naše sobe ispred koje stanem.

"Otvori vrata."- počnem kucati, ali ignorirao me.

"Otvori vrata da riješimo problem."- bila sam uporna i nisam odustajala tako lako jer sam ja kriva zbog ovoga što se događa te posegnem za kvakom i shvatim da je zaključano.

"Nećeš ništa riješiti jednim zaključavanjem u sobu."- udarim šakom o vrata, a onda se oglasi.

"Ti jesi, valjda i ja hoću."- kaže, a onda jako udarim dlanom o svoje čelo jer sam napravila sranje.

"Dobro, sjedit ću tu i čekati te da otključaš."- bila sam uporna. Napravila sam sranje, moramo onda i riješiti sranje. Leđima kliznem niz štok čekajući da otključa vrata.