Treća opcija

Part 52: "Ne provociraj."

Emma's POV

Okrene mi leđa jer je nešto tražio, a ja iskoristim priliku i uključim diktafon na mobitelu te mobitel brzo vratim u džep. Ne znam kako sam se toga dosjetila. Ne znam kako se toga ranije nisam dosjetila.

"Opet smo se vratili na početak."- okrene se prema meni i prekriži ruke na prsima te kaže kroz izdah na što sam ja trzala na svaku njegovu riječ.

"Ja nisam igračka."- promrmljam si u bradu u velikoj nadi da me nije čuo.

"Šta, šta?"- povisi ton te ruke spusti na naslon i stisne ga, dok sam ja mogla čuti lagano pucketanje tog kreveta što mi je tjeralo strah u kosti.

"Ponovi šta si rekla."- zakrene glavu pomno gledajući kako tonem od straha, dok sam pokušavala izbjeći bilo kakav kontakt s njegovim očima.

"Gledaj me u oči kad ti govorim!"- ovaj put vikne iz sveg glasa na što se brecnem i pogledam ga, ali na kratko jer sam se bojala njegovih očiju.

"Mo..."- prekinem ga ustajanjem sa fotelje na što on preokrene očima grizući usne, pogledam ga te krenem prema vratima kako bih izašla odavde. Ne znam od kud mi snaga, ali ohrabrila sam se nekako jer ja ne zaslužujem ovo.

Taman u trenutku kad bih trebala proći pored njega uhvati me za lakat i vrati nazad udarajući mi jedan snažan šamar.

"Ne diraj me!"- vrisnem na njega izvlačeći svoju ruku iz njegove.

"Vrati se nazad."- upre prstom na fotelju te ga samo nasmješeno pogledam.

"Želiš da te opet zatvorim i da te maltretiram? Ja sam za!"- digne ruke u zrak od sreće na što ga ja bijesno pogledam.

"Sjedni nazad inače ću se riješiti i Frana i Leona i tvoje mame, a s tobom bi se zabavio, kao što sam rekao maloprije."

"Ovaj put sam ozbiljan."- unese mi se u facu na što se ja nasmijem jer sam upravo dobila njegovo priznanje, dobila sam dokaz da želi nauditi mojoj obitelji.

"Ajmo sad ovako."- pogledam ga sa širokim osmjehom na licu.

"Ovi pucnjevi od danas loše djeluju na tebe."- počne me promatrati skupljenih očiju, a ja izvučem mobitel gdje ugledamo diktafon koji isključim na šta me Ian bijesno pogleda, a ja brzo zaključam mobitel kako ne bi mogao doći do toga.

"Ti misliš da ćeš me uplašiti s tim?"- sarkastično kaže na što ja ponosno kimnem glavom.

"Daj mi to."- prijetećim tonom kaže te ispruži dlan kako bih mu to dala u ruke, a ja to spremim nazad u džep.

"Samo preko mene mrtve."- odgovorim sigurna u sebe.

"Svjesna si da ja i dalje imam pištolj s tvojim otiscima?"- upita me pomalo zabrinuto na što ja opet kimnem glavom, a onda ugledam njegov biceps koji se napinjao.

"Malo ti biceps nije u skladu s tim pičkastim potezima."- prekrižim ruke pred njim i posprdno kažem.

"Ne provociraj."- oglasi se upirući prstom u mene.

"Da vidimo, tko će prvi koga prijaviti."- gledala sam u njega pa malo prema vratima, ali je bio totalno zbunjen.

"Nije ugodno biti u toj poziciji. Hm?"- sprdala sam ga, toliko mi je bilo drago vidjeti ga nemoćnog.

"Ajde, dame imaju prednost."- hrabro se oglasi te ispruži dlan prema vratima.

"A kurve zaostaju."- uzvratim te krenem izaći van, ali me uhvati za ruku.

"Molit ćeš me da vam ne naudim kad ti uzmem to."- unese mi se u facu na što ja uzvratim jača nego ikad.

"Spremno čekam."- odgovorim i otrgnem ruku te mu uzvratim još jedan pogled, pa napokon izađem iz sobe gdje me ispred dočeka Alex koji me odmah uhvati ne dozvoljavajući mi da prođem.