Treća opcija

Part 51: "Ne testiraj je."

Emma's POV

Ležala sam nepomično u svom krevetu koji mi je trenutno jedina utjeha, ne postavlja pitanja, ne prijeti, ne pokazuje osjećaje, ne zbunjuje me.

"Emma?"- trzne me kucanje na vratima te se okrenem i pogledam tko je, a na vratima ugledam mamu koja me tužno gledala, ali nisam mogla shvatiti zašto jer se do nemadugo derala na mene.

Prišla mi je i sjela pored mene te me gledala, a onda pogladila po glavi.

"Zašto mi nisi rekla?"- upita me, a mene ostavi zbunjenom jer nisam u toku, ne znam šta joj je Alex rekao. Ne znam ništa. Tako da moja mama nije dobila odgovor na postavljeno pitanje već sam podignula glavu i legnula na njezina koljena te je ona nastavila češkanje.

"Dušo."

"S muškarcima ne možeš tako. Ne pokazuj im svoje slabosti, samo ćeš ih učiniti jačim. I pobogu, ne govori nikad one dvije riječi, znaš one volim te. Ponos im tako samo raste. Sama znaš da se ljubav riječima ne može dokazati. Zato dobro razmisli da li tu osobu uistinu voliš. Pazi na sebe, ja ne mogu sama. Ne dopuštaj da te slome. Ne daj svoje srce nikome. Ne daj da te ima bilo tko. Ne moli za ljubav nekog kretena, onaj pravi će sam doći. Glumi da ti je svejedno, budi hladna. I voljet ćete. Još kako..."- tiho i nježno je govorila, dok sam ja upijala svaku riječ koju je rekla. Ojačala me, kao da sam osjetila da zaleđujem emocije i da umjesto igračke postajem igrač.

"Čuvaj to svoje nježno srce jer stvarno ne zaslužuje svakoga."- spusti moju glavu gdje je bila maloprije, na jastuk te ustane sa kreveta i izađe iz sobe zatvarajući vrata sobe te ubrzo začujem škrip stepenica što je značilo da je sišla na donji kat.

Odmah nakon nje začujem opet škrip stepenica te pogledam oko sebe jer sam pomislila da je možda nešto ostavila u sobi, ali nisam vidjela nijednu nepoznatu stvar u svojoj sobi. Alexov glas ispred moje sobe je promjenio mišljenje, pa sam shvatila da nije mama, nego on koji je vodio nekakav telefonski razgovor.

"Ne testiraj je."

"Napravit će to iz inata."- nasmiju me njegove riječi jer sam pretpostavljala da se govori o meni, a onda se ubrzo i on nasmije.

"Žensko je, ludo je. Muško si, trpi."- kaže kroz osmijeh uz što se i ja tiho nasmijem, ali se brzo uozbiljim kad otvori vrata moje sobe.

"Aj, aj!"- poklopi poziv na mobitelu i spremi ga u džep te stane na vratima.

"Mogu ja?"- stajao je na pragu i prstom pokazivao na ostatak sobe.

"Valjda možeš."- slegnem ramenima te ga pogledam jer je izgledao jako smotano.

"Zanimljiv interijer."- počeo je kružiti po sobi i dubokoumno kružiti po njoj što me malo nasmije jer nisam to očekivala od njega. Nisam očekivala da je tako, veseo.

"Jesi se odmorila?"- upita me, dok je stajao uz policu s nekim stvarčicama i gledao u to.

"Ne, ali mislim da kako si ti krenuo s pitanjima da ni neću."- brzo odgovorim i dalje ležući u krevetu gledajući njega šta radi jer me nasmijavao.

"A jesi bezobrazna."- uvrjeđeno se okrene prema meni držeći u rukama nekakvog plišanca za kojeg ni ja ne znam da ga posjedujem.

"Kao da si Ianova cura."- ali mi uzvrati zakrečući glavom što mene malo razljuti.

"Ja nisam Ianova cura."- podignem se te sjednem na krevet gledajući ga onako umorno.

"Ovaj... Emma..."- počeo je zamuckivati upirući prstom u mene što me zbunjivao.

"Nije da se miješam u tvoje modne trendove, ali izgledaš kao da ti je divlja vjeverica prespavala u kosi."- kaže te rastegne usta na što ja automatski skinem raščupani rep koji ponovno svežem.