Treća opcija

Part 27: "Tata!"

Emma's POV

Vrtjela sam riječi koje mi je rekao i pokušala zaključiti zašto nas je Fran izdao, stvarno sam htjela doći do zaključka, ali nisam došla do njega.

"Emma."

"Emma."- nježan glasić me budio iz sna, a onda otvorim teške kapke i ugledam to malo slatko biće koje par dana nije bilo god mene.

"Blair!"- viknem od sreće te raširim ruke i zagrlim ju, pa ju dignem na krevet pored sebe.

"Slatkice mala!"- gušila sam ju u zagrljaju, dok se ona slatko smijala, a onda podignem pogled i ugledam Iana kako stoji na vratima oslonjen na štok, dok mu je slatki osmijeh igrao na licu.

Pustim ju iz zagrljaja te ona sjedne do mene, dok me gledala sa slatkim osmijehom na licu.

"Ian i ja smo ti donijeli juhu jer si bolesna."- pokaže malim prstom na noćni ormarić gdje se nalazila juha.

"Hvala ti."- uhvatim ju rukom za rame te ju privučem uz sebe i ostavim jedan poljubac na njenom bucmastom obrazu.

"Jedi."- kaže te krene uhvatiti tanjur, ali ju Ian preduhitri jer je valjda mislio da će ga razbiti.

"Čeekaj!"- uhvati tanjur te ga obadvoje ispruže prema meni, Iana sam ignorirala, dok sam Blair pažljivo gledala.

Uzela sam juhu i krenula jesti, a onda osjetim hladan dlan na svome čelu na što se brecnem i pogledam u Iana koji je držao dlan.

"Još malo i zdrava si!"- vikne uz mali osmijeh te se Blair također nasmije.

Blair i ja smo dijelile juhu, jedna žlica Blair, druga ja i uspjele smo pojesti, dok je Ian sjedio pored Blair i gledao me. Ponekad uz osmijeh, a ponekad namršteno.

"Sad se možemo ići igrati!"- vikne Blair kada vratim tanjur na noćni ormarić te se Ian i ja u isto vrijeme glasnije nasmijemo.

"Blair, a što si ti donijela Emmi?"- upita ju, a Blair se nasmije i ustane sa kreveta.

"Odmah se vraćam!"- upre prstom u nas te nestane iz sobe.

"Okej si?"- kao zabrinuto upita, a ja se sarkastično nasmijem.

"Evo me!"- vikne te se vrati s malom torbicom u rukama, pa iz nje izvuče rozi papirić i ispruži mi ga. Pogledam ju skupljenih obrva na što ona kimne glavom i nasmije se.

Otvorim papirić te ugledam puno balona i cvjetića pa ugledam i tekst, kratak jasan tekst koji je glasio:

Draga Emma,
Pozivam te na svoj 5. rođendan koji će se održati u subotu. Jako se veselim tvome dolasku.
Blair

Nije sama pisala to je bilo jasno, ali. Pozivnica za rođendan?

"Iiiii??"- skakutala je ispred mene od sreće, a ja ju pogledam uz lažni osmijeh jer nisam znala kako da odbijem dijete. Ovakvom malom slatkom biću je teško reći ne.

"Jako je lijepo."- pohvalila sam ju, a ona se ponosno nasmijala.

"Hoćeš doći?"- očekivala sam ovo pitanje, a ja nisam mogla smisliti odgovor.

"Moram pitati mamu."- toliko glup odgovor je izašao iz mojih usta da sam se htjela ubiti, a Ian me pogledao preko ramena uz osmijeh.

"Doći će."- kaže joj, a Blair se snuždi.

"A šta ako ju mama ne pusti?"- skupi svoje male ručice i napući usnice.

"Blair."- uhvati ju za rame te priđe njezinom uhu i šapne;