Treća opcija

Part 24: "Jesi spremna?"

Emma's POV

Čim je otišao, rasplakala sam se. Toliko me uplašio tim riječima da se ne mogu kontrolirati, ne mogu kontrolirati suze koliko se bojim. Sjedila sam za tom stolicom i plakala, nemam kuda pobjeći, kaznit' će me. Bojim se.

"Djevojčice, vratio sam se."- kada sam začula tu rečenicu i taj glas, vrijeme je stalo. Sve je stalo skupa s mojim disanjem i suze su stale.

Okrenula sam glavu prema njemu, dok je on skidao jaknu te krenuo prema meni, a ja sam pokušavala gledati svugdje samo ne u njega.

"Jesi spremna?"- šapne mi na uho, a ja se stresem od straha.

"N-nemoj."- promucam te skupim oči od straha.

"Ne treba mi tvoje dopuštenje."- sjedne do mene, dok sam ja pomno pratila svaki njegov pokret, a nisam ni primjetila da suze klize niz moje obraze.

"Jedi!"- prosikta, a ja zacvilim.

Ako stavim to u usta, ispovraćat' ću se.

"Ja..."- prekine me.

"Baš želiš da te kaznim."- ustane sa stolice te me uhvati za noge i prebaci preko ramena, a ja vrisnem od straha.

Nosio me uz stepenice, a meni se smučilo te sam se odmah pobunila.

"Ian."

"Nije mi dobro."- oslonim dlan na usta kako bih zaustavila ovo što će izaći iz mene, ali kad je on mene uopće poslušao?

Ljuto je otvorio vrata sobe te me bacio na krevet pa se brzo našao na meni. Skupim oči, a i snage te ga odgurnem sa sebe, pa otrčim u kupaonicu i izbacim sve to iz sebe.

"Jebat' ću..."- začujem ljuto Iana iza sebe, ali zastane negdje iza mene kad, hvala Bogu, shvati da mi nije dobro.

"Koji ti je?"- brzo dotrči do mene, a ja izdahnem te sjednem na pod pored wc-a kako bih smirila disanje.

Čučne pred mene, pa me pogleda.

"Jesi dobro?"- prvi put vidim njegov zabrinuti pogled na sebi.

"Pa... Ne baš."- uzmem wc papir koji je bio na podu do mene te otkinem papir i obrišem se.

Uplaši me njegova ruka na mome čelu, pa se trznem.

"Samo da vidim imaš li temperaturu."- smirim se na te riječi te zacvokoće, pa shvatim da nije baš dobro.

Ustane te izađe iz kupaonice, a ja pogledam oko sebe razmišljajući zašto je izašao.

Ubrzo se vratio s nekakvom robom u rukama gdje je ispustio na ormarić pored umivaonika.

"Ja... Bit' ću u sobi, otuširaj se pa dođi."- zujao je pogledom po kupaonici te me na kraju pogleda, pa izađe iz kupaonice.

Ustanem te obavim to što je rekao i obučem to što je donio, pa izađem iz kupanice gdje ugledam njega kako sjedi na krevetu i lista nešto na mobitelu. Kada me skužio odmah je spustio mobitel, a ja ostanem stajati pred kupaonicom.

"Dođi."- potapša mjesto do sebe, a ja izdahnem i priđem mu, pa sjednem pored njega.

Iznenadi me kada me rukom obgrli oko vrata i privuče uz sebe.

"Izgleda da te uhvatila viroza."- kaže, a ja od umora zatvorim oči.

"Zašto šutiš?"- upita nakon nekog vremena, a ja otvorim oči jer mi je odjednom mozak totalno poludio.

"Samo... Samo mi se malo spava."- dosjetim se tog odgovora, a on me pusti i polegne me na krevet gdje me ušuška kao malu bebu.

Otvori noćni ormarić do mene odakle izvuče neku tableticu i ispruži mi ju, a ja ga upitno pogledam.

"Lupocet."- prekine moja razmišljanja.

Uzmem tabletu te dohvatim bocu s vodom koja je bila kraj mene i popijem ju.

"Idem u ured, zovi me ako nešto trebaš."- kaže, a ja kimnem glavom te od umora zatvorim oči.

Ian's POV

Zatvorim vrata sobe iz koje sam izašao te malo zastao i razmislio, ali ne zadugo.

"Fran je tu."- pogledam u Grega koji me pomalo zapuhano pogledao, a moje je tijelo reagiralo. Stisnuo sam šake i pogledao ga raširenih očiju.

"Koji kurac on tu radi?"- uhvatim Grega isfrustrirano pod ruku te ga odvučem dolje da Emma ništa ne bi čula.

"Ne znam. Eno ga."- kad smo sišli dolje ugledao sam Frana kako stoji uz prozor u dnevnoj s rukama u džepovima meni leđima okrenut.

Bio sam užasno ljut. Pa proklet bio zašto on mora sve uništiti. Trebao je u tišini ostati u Danskoj i brinuti se za Emminu mamu i Leona.
Debil...

"Šta izvodiš ti?!"- nasrnem na njega, a on se smireno okrene prema meni.

"Ja... Ja ne mogu."- promuca, a ja se nasmijem.

"Ma nemoj?! Sad ne možeš?!"- viknem, a on slegne ramenima.

"Ti znaš, da samo ako odlučiš odustati od ovoga";

"ti ćeš biti ubijen, Fran."- skroz smireno kažem, kao da ne razgovaram s vlastitim bratom.

Fran je i dalje ukopano stajao ispred mene, dok sam ja vrlo nervozno jezikom prošao po donjoj usnici znajući da će mi zbog ovoga vlastiti brat biti ubijen.

"Pa brat sam ti."- zacvili, a ja nakrenem čeljust.

"Dao si zakletvu, ovdje ne postoji bratstvo."- zapeklo me u jednom trenu kada sam rekao ovo, ali poslije zakletve nema kajanja.

Kad shvatim da se već pomalo deremo, sjetim se da je Emmina soba otključana i da ne bi bilo dobro da vidi Frana.

"Greg!"- okrenem se te ga ugledam kako stoji iza mene, pa spustim ruku u džep trenerke.

"Zaključaj Emmu."- bacim mu ključeve, a on kimne glavom i ode na gornji kat.

"Em..."- prekinem ga.

"Vraćaš se u Dansku i nastavljaš posao ili želiš biti ubijen?"- prosiktam te potpuno ignoriram to što je krenuo reći.

"Kako je..."- prekinem ga opet, preokrečući očima te sam ga svakog trena htio udariti jer se raspituje za nju.

"Fran!"- prosiktam, a on se malo strese.

Pogledao me te samo prošao pored mene, bez pozdrava. Izašao je iz kuće te sjeo u auto i otišao, dok sam ga ja s prozora promatrao.

"Šta je bilo?"- kada se Greg spusti s kata, upita.

"A pička, eto šta je!"- ljuto zamahnem rukama te mu priđem

"Greg, ne vjerujem mu."- stanem pred njega, a on mi ispruži ključeve koje sam mu malorpije dao te ispružim ruku kako bi ih uzeo, pa ih vratim u džep.

"Što želiš da učinim?"- vragolasti osmijeh mu je zaigrao na licu, a ja prođem rukom kroz kosu.

x x x

Evo, uspjela sam napisati još jedan, ali mislim da je ovo i posljednji ovaj tjedan weel bek tu skul, a ne želimo da bubnem razred pa se idemo uhvatiti knjige i vidimo kroz koji tjedan. Puseek😘