Treća opcija

Part 20: "Smutljivice."

Emma's POV

"Nadam se da ni..."- prekine me.

"Kćer moga brata."- kaže, a ja spustim pogled.

"Jedi, ja moram nešto u ured otići."- brzo ustane sa stolice i odmarišira uz stepenice, a ja krenem jesti.

"Bok, madam."- skočila sam naglo preplašeno pa sam se okrenula.

Bio je meni potpuno nepoznat mladić s smeđom kovračavom kosom, ali kad mi priđe pomno ga pogledam te shvatim da mi je poznat.

Mislim da mi je ovaj mladić prijetio pištoljem kad su me oteli, još dok smo bili u Kopenhagenu.

"Bok."- odgovorim mu ozbiljnim izrazom lica, ali on se nasmijao, usudila bih se reći prijateljski nastrojen.

"Što je smiješno?"- pitam.

"Ma ništa, nije važno."- prilazi s druge strane otoka, bliže meni, a ja se malo odmaknem.

"Jesi za kavu?"- upita.

Pogledam ga skeptično jer nisam sigurna da li sam dobro čula pitanje.

"To bi trebao shvatiti kao ne ili?"

"Ne, samo mi je nekako čudno piti kavu s nekim tko me oteo."

"A nije čudno jesti s nekim tko te pokušao ubiti?"- uzvrati.

A tim odgovorom se uvjerim da je definitivno to bio on.

"Da, imaš pravo zapravo."- slegnem ramenima, a on se smije.

"Sad mi je jasnije."- kaže.

"Jasnije? Što ima biti jasnije?"- pitam zbunjeno.

"Jason, drago mi je."- pruži mi ruku, a ja gledam u nedoumici.

"Ako ti uzvratim, neću se naći glavom na šanku?"

"Nećeš, obećajem."- smije se, veselo, pa se rukujem s njim. Primjetim da je i ovaj dečko zapravo jako lijep, ako maknemo sa strane činjenicu da mi je rekao da će mi sprašiti metak u glavu, stvarno jest. Smeđa kovrčava kosa mu je uporno upadala u oči. Prodorno plave oči su ono što ga čini zanimljivim, a osmijeh ono što ga čini privlačnim.

"Svi živite ovdje skupa ili?"- upitam.

"Ma ne, samo prespavamo ovdje na smjene."

"Na smjene?"

"Jep"- servira mi kavu;

"čuvamo šefa. Evo, izvoli."

"Zašto Ian treba čuvara?"- ispijem gutljaj kave. Slatka je, ukusna. Čak totalna suprotnost onome što sam mislila da će netko poput njega skuhati.

"Jesi inače tako znatiželjna ili samo kad se radi o njemu?"- upita me skupivši plave oči što me natjeralo da se zacrvenim, a on mi se nasmije na to. Upikira palačinku i bez pitanja uzme jednu pa zagrize.

"Heeej Emma"- čujem Blairin glasić pa je ugledam kako se šepuri kroz vrata trljajući okicama;

"palačinkeee!"- vikne te mi se nađe u krilu i navali s palačinkama kao i Jason.

"Ti si još tu?"

"Jesam ljepotice. A jesi se ti naspavala?"- poljubim je u obraz, a ona mi nekako odgovori punih usta.

"Jesam, sanjala sam tebe."- nasmije se.

"A je li, što si sanjala?"

"Da si ti manekenka isto kao i ja i da se šetamo skupa po pisti."- veselo mi kaže.

"Di ćeš ti biti manekena, imaš metar i želju za rastom."- kaže Jason, a ona se namršti.

"Daj Jas, ne pravi se pred njom."- kaže mu Blair

"Ona je previše lijepa za tebe."- Jason i ja smo se počeli smijati, ja sam razmišljala o tome kako je ova atmosfera potpuno drugačija od onoga kako sam je zamišljala. Sad sam uspjela povezati vanjštinu kuće s ovim unutra i moram priznati da je bilo iznenađujuće ugodno provoditi vrijeme s njima.

"Jason ti se uvijek pravi važan pred curama."- kaže Blair, a Jason je lagano klepne po glavi na što se ona nasmije.

"Daj B, kvariš mi reputaciju."

"Još jedan kojem isto to radiš, ha B?"- pojavi se Ian.

"Smutljivice."- poljubi je u čelo pa dohvati kavu i nalije si u šalicu. Bio je obučen, što je značilo da ću moći normalno funkcionirati. Zastao je i širom otvorio oči.

"Tko je pojeo moje palačinke?"- pita, a Jason i Blair odmah upru prstom u mene. Ian me samo ljutito pogleda.

"Pa nisam samo ja!"- dignem ruke u zrak, ali Ian nije mijenjao izraz lica.

"O-ooo,"- kaže Blair;

"nije dobro. To je Ianov opaki pogled."- smijulji se.

"Ne bih ti bila u koži."

"Stvarno si smutljivica."- kažem joj pa se svi nasmiju, ali Ian i dalje gleda u mene.

"Šefe, ako dopuštaš ja bih se otišao odmoriti. Poslat ću Grega da dođe."- kaže mu Jason, a vidim da se Blair negdje uputila. Ian samo kimne bez riječi i Jason spusti šalicu, migne mi i napusti kuhinju.

"Oprosti za..."- prekine me.

"Ma sve pet, nisi znala."- odmahne glavom i vrati se na stolicu do mene.

"Mama!"- vikne Blair kada vidi auto koji se parkira pred kućom te brzo otrči prema vratima, a ja se ustanem i krenem za njom u strahu da je možda vidjela krivo pa sam potrčala u namjeri da ju zaustavim.

"Blair, čekaj!"- viknem za njom te stanem na vratima, ali me ta mala smutljivica samo ignorirala i otrčala svojoj mami. Mene je mamio svjež zrak, sam sam stajala uz vrata i duboko uzdisala i izdisala.

Ian je smireno ostao sjediti, pa se i ja laganim hodom vratim unutra kada se 100% uvjerim da je to mama od male gospođice Blair. Čvrsto ju je prihvatila u zagrljaj i podignula u naručje te su krenule unutra, a ja ubrzam hod i sjednem do Iana te načujem da Blair priča o meni.

"Ona mu nije prijateljica, sigurna sam da mu je cura."- začula sam Blair kako šapće svojoj mami to što je šapnula, a ja se nasmijem.

"Blair, shvatila sam."- odgovori joj s osmijehom te ju ispusti iz naručja, a mala smutljivica je već uhvatila put pod noge i negdje nestala.

"Ej Becca!"- ustane sa stolice Ian te joj priđe.

"Ej!"- uzvrati joj te se zagrle, a ja ih malo čudno pogledam.

"Bok, Rebecca."- priđe mi žena smeđe kose s predivnim osmijehom.

I ona je bila još jedna koja dobro govori danski, da me on nije možda lagao?

Ispružila mi je ruku te joj brzo uzvratim.

"Emma."- uzvratim osmijeh te se rukujemo.

"Vidim, Blair je fascinirana tobom."- kaže uz osmijeh, a ja pogledam Iana koji se također smijao.

"A slatka je."- uzvratim joj, a ona se nasmije.

"Mogu popričati s tobom?"- okrenula se prema Ianu te mu malo tišim tonom rekla na uho.

"Da, da!"- odmah uzvrati te krenu prema stepenicama, ali se Rebecca nabrzinu okrenula prema meni.

"Možeš samo malo pričuvati Blair?"- upita, a ja sam bila pomalo zamišljena.

"Da, da svakako."- trgne me iz misli te krenem prema Blair koja je sjedila u boravku na kutnoj i gledala neki crtić na TV-u.

"Šta to gledaš?"- upitam ju, a ona me smrknuto pogleda.

"Pa Spužva Boba?"- nasmijem se kad napravi grimasu te se smjestim do nje i nastavimo gledati crtić.

Prošlo je neko vrijeme te začujem silaženje niz stepenice.

"Mali, smatraj to riješenim."- javi se Becca te siđu niz stepenice s osmijehom na licu.