Treća opcija

Part 37: "Trebamo razgovarati."

Emma's POV

"Tko ti je poslao poruku?"- smireno upita na što ja spustim ruke uz tijelo te me ubrzo uhvati treskavica od straha.

"Ozbiljno. Mama mi je poslala poruku."- i ja se smirim pa odgovorim.

"I stvarno dalje misliš po svome?"

"Trenutno sam u stanju namlatiti te i ostavit te tu samu, a onda bi otišao po onaj pištolj i odnio bi ga na policiju i prijavio i tebe i Leona, pa bi dijelili zatvorska iskustva sa prijateljem Franom, a mamu... mamu bi bacio negdje na ulicu da crkne."- zakrene glavom te se sarkastično nasmije, a ja protrnem kad spomene Frana i sve ovo što je rekao.

"Leon."- izašlo je iz mene, a nisam htjela.

"Tko ti je poslao poruku?"- kaže glasnije te mi se približi.

"Leon. Leon mi je poslao poruku."- pogledam ga u oči, dok je on mene već ubijao tim istim pogledom.

"A nije mama?"- izimitira mene nekakvim piskutavim glasićem na što ja odmahnem glavom i spustim ju.

Mrzim ga.

"A šta je htio?"- upita te se udalji od mene i prekriži ruke na prsima.

"Doći po mene."- nikad bržu laž nisam smislila, ponosim se sobom.

"Doći po tebe?"- ponovno me izimitira te podignem glavu gledajući oko sebe, a on je kao iznenađeno gledao u mene.

"Šta je tu čudno? Brat mi je, misli na mene za razliku od nekog."- ovo zadnje posebno naglasim što njega nasmije.

"Daj da čujem sljedeću laž."- uozbilji se te rukom prođe kroz kosu, a ja shvatim da mi nije povjerovao u ovo što sam rekla.

"Nije laž."

"Ozbiljna sam."- ozbiljno kažem, a on ispruži dlan.

"Onda mi daj mobitel."- podigne obrvu, a ja glasno udahnem i blijedo ga pogledam.

"Ne vjeruješ mi?"- podignem i ja obrvu te prekrižim ruke na prsima.

"Ne."- naglašeno kaže te ga sam uzme iz džepa moje dukse, naravno uz moje pobune koje su bile uzaludne.

Osjećala sam se čudno kad mi je rekao da mi ne vjeruje. Ne zanima me šta on misli o meni, ali stalo mi je da mi vjeruje, ali on ne vjeruje.

"Ian! Daj mi mobitel!"- podigne ruku u zrak, dok sam ja neumorno skakala u nadi da ću ga dohvatiti, ali uzaludno.

"Fran se predao policiji."- nakako je piskutavo to rekao, a kad je rekao smirila sam se i stala snuždene glave.

"Vau i to je ta velika državna tajna?"- posprdno kaže te ga pogledam, dok me on već gledao podignute obrve.

"Sam... samo ga nemoj ozlijediti, molim te Ian."- glas mi je odjednom počeo drhtati, ne znam šta dogodilo, valjda strah.

Prijekorno me pogledao te brzo proletio pored mene i izašao van na što ja brzo potrčim za njim jer sam se uplašila da će ozlijediti Leona, ali kad sam istrčala van vidjela sam Iana kako sjedi u autu gledajući me kako dolazim što me smirilo, nakratko.

Ubrzo sjednem u auto te on krene voziti, a kroz par minuta se nađemo pred mojom kućom.

Ian me totalno ignorirao što me malo smetalo, priznajem jer je hladno izašao iz auta i otišao prema kući mene ostavljajući u autu.

Kreten.

Pomislim to te izađem iz auta, a onda uđem u kuću te ugledam Iana i mamu za kuhinjskim otokom u kuhinji, dok su me dubokoumno promatrali kako dolazim.