Part 6: "Tako volim tu tvoju vatrenost."

7.6K 221 16
                                    

Emma's POV

Koliko ga mrzim, zašto mi to radi?!

"Zaslužila si hranu."- podigne mi tajice te ih obuče, a ja se brzo trgnem i udaljim se od njega.

Sklupčala sam se u jedan ćošak te samo zacvilila, a onda me on uplaši kada stane ispred mene.

"Ne diraj me. Makni se!"- dignem ruke u zrak kako bih se obranila, a on je čučnuo pred mene.

"Gdje ti je ona snaga do maloprije?"- upita uz sarkastični osmijeh, a ja se rukama obgrlim oko glave.

"Makni ruke."- ozbiljno zapovijedi te se osloni rukama na koljena na što se ja stresem.

"Neću. Bojim se."- javim se kroz jecaj dok mi je dupe doslovno trnulo.

"Emma!"- vikne, a ja se brecnem.

"Bojim se!"- viknem i ja, a onda je nastala tišina.

"Ako još jednom ponovim mogao bih te opet prebaciti preko koljena."- ozbiljno kaže, a ja uz treskavicu polako krenem spuštati ruke.

"Ne!"- vrisnem, pa spustim ruke na koljena te ih obgrlim.

"Juha ti je na stolu..."- prekinem ga;

"Neću jest'."- ispalim, a on je opet imao onaj mrki pogled.

"Zar opet moram poduzimat' sankcije?"- upita, a ja obližem usne.

"Jednom ću umrijet bilo to od gladi ili ako me ti ubiješ. Svejedno mi je, samo želim da što prije završi."- odjednom sam dobila dar govora, a on se nasmije.

"Kad se vratim očekujem prazan tanjur."- totalno me izignorira pa ustane te se udalji od mene i lupi vratima te čujem samo zaključavanje, a mislim da i udaljavanje od vrata.

Kada sam se 100% uvjerila da je otišao nabila sam glavu u koljena i počela sam se gušiti u suzama. Šta se događa s mojim životom? Zbog Leona. Zašto ja? Od svih ljudi na kugli zemaljskoj baš ja. I moj brat. Boli me sve. Svaki dio moga tijela odumire malo, pomalo kao i razum. Traži li mene itko? Kako sam ja uopće završila ovdje? Ja ništa ne razumijem, ovo sve je tako, tako sjebano.

Glavu sam ostavila naslonjenu na koljena te sam se tako pokušala smiriti i doći k sebi. Moram se urazumiti, ali ne mogu sjediti tu mirno. Imam takav nekakav osjećaj da se nešto loše događa s mamom, a možda i s Leonom. Zašto se uopće brinem za njega? Zbog njega ja sam ovdje i propuštam zadnje dane s mamom.

"Helouu??"- mahao je Ian ispred mene rukama dok sam ga ja malo čudno pogledala.

"Juha je još u tanjuru."- sjeo je na krevet pored mene te prekrižio ruke, a ja sam se uspaničila.

"Nemoj me tući molim te! Ne mogu jesti. Ne diraj me, molim te!"- uspaničila sam se te ga nekako tražila za milost.

"Ženska glavo, skuliraj se."- hladnokrvo je rekao te izvadio mobitel iz džepa.

"Samo. Samo me ne diraj."- tiho sam rekla, a on je nešto listao na mobitelu.

"E buraz."- odjednom se javi na mobitel dok je meni očima pokazivao prema stolu te je i rukom zamahnuo prema njemu, a ja sam kimnula glavom te odmarširala tamo i sjela na stolicu. Gledala sam u tu juhu, juha je gledala mene i nismo našle zajednički jezik.

"Da, danas navečer."- ovaj je vodio nekakav razgovor.

"Samo mi donesi putovnice i sve je riješeno."- poklopi, a ja se nisam ni snašla te se odjednom našao na stolcu nasuprot mene.

Malo sam zbunjena.

"Još jednom ako ponovim da pojedeš juhu, ne želiš znati šta ću ti napravit'."- mrko me pogledao, a čeljust mu se napela.

Treća opcijaWhere stories live. Discover now