Treća opcija

Part 59: "Trudna je."

Ian's POV

Emma već četiri dana ne otvara vrata i ne želi razgovarati, jedino dozvoljava Alexu i to jednom na dan da joj donese hranu i piće i to je to. Ne pita za mene, ne brine se, ali se ja brinem i želim razgovarati s njom.

Trenutno stojim ispred njezine sobe čekajući Alexa da izađe te on izađe i začujem ponovno zaključavanje sobe, a onda pogledam u Alexa koji je odmahivao glavom.

"Nije dobro."- snuždeno kaže, a mene zabrine.

"Zašto?!"- uspaničim se.

"Blijeda je kao krpa, i dalje povraća i iscrpljena je, treba u bolnicu."- odgovori na što ja iznervirano prođem rukom kroz kosu gledajući snuždenog Alexa.

"Pa šta da radimo?"- upitam ga, a on glasno izdahne te baci pogled na vrata kroz koja je nemadugo izašao.

"Ne smijemo ju ostavljati samu, jer stvarno nije dobro."- ponovno me pogleda te se sjetim da imam rezervni ključ. Pa gdje mi je mozak do sad bio?!

"Pa imam rezervni ključ!"- viknem od sreće te potrčim dolje kako bih ga potražio, a Alex depresivno siđe dolje zatvarajući mi ladicu po kojoj sam prčkao tražeći ključ.

"Nemoj. Kasnije ćemo joj odnijeti jest pa ćemo razgovarati."

"Pusti ju."- smireno kažem i ode u boravak, a ja se naljutim. On je čista flegma samo zato što ju je vidio i zna kako je, ali ja nisam! Nisam ju vidio četiri dana i ne dozvoljava mi da razgovaram s njom. Želim ju i trebam ju!

"Kako da ju pustim?! Nisam ju vidio četiri dana i ne znam razlog zašto se zatvorila u onu sobu makar znam da sam kriv, želim s njom razgovarati o tome, a ne da dehidrira od sile!"- viknem na njega na što me Alex umorno pogleda.

"Razgovarat ćeš kad ona bude spremna."- uzvrati, a ja od ljutnje udarim u stolicu pored mene te izađem van kako bih zapalio cigaretu, barem da me ona smiri.

Kad ju zapalim počnem hodati po dvorištu te se okrenem prema kući ne znam zašto i totalno slučajno na terasi sobe u koju je Emma zaključana ugledam nju na terasi omotanu u deku, a vani je +30, sjedila je za stolom koji je također bio na terasi i jede, a kad me ugleda odmah ustane sa stolice makar je svjesna da ne mogu do nje jer je na katu, pa ju odmah zaustavim.

"Ja idem."- i stvarno odem, a ona ostane na mjestu gledajući me, stvarno je izgledala loše, blijeda je kao krpa, a ruke joj se tresu. Jedva je jela onu juhu, jedva je držala žlicu u ruci.

Otišao sam, ali sam bio odmah ispod njezine terase kako bih ispušio cigaru koja nije djelovala, nije me smirila, a onda sam shvatio da je ona moja droga, da me ona smiruje i da nju trebam, a ne pišljivu cigaru.

Bacim cigaru koju nisam ni ispušio do kraja te uđem u kuću sjedajući na kauč odmah do Alexa koji je sjedio u tišini, nije bio upaljen TV, nije gledao u mobitel, nego je sjedio i gledao kroz prozor.

"A da se ti posvetiš svojoj curi? Osjećat će se zapostavljeno."- sarkastično upitam na što me on bijesno pogleda.

"Pa da te ova tvoja hoće otišao bi."- ozbiljno uzvrati.

"Realno, Emma bi umrla od gladi da mene nema."- ponosno kaže te uzme mobitel u ruke tipkajući nešto.

"Realno, ja imam rezervni ključ i mogao sam već odavno razgovarati s njom i riješiti problem, ali mi ti ne dozvoljavaš!"- izimitiram ga te ljuto viknem na njega na što se on nasmije u mobitel koji ubrzo spremi.

"Ti bi napravio sve, a ne riješio problem."- uzvrati te prekriži ruke na prsima.

"Mi komuniciramo malo drugačije, nego ti i Tessa."- promucam objašnjavajući mu.