Treća opcija

Part 44: "Djevojčice, volim te!"

Emma's POV

Živi smo. Za sada. Trenutno se vozimo po gradu jedno 20km/h što je Ianu dizalo živce.

"Ne bi ti bilo na odmet da stisneš gas jer puž sigurno ide brže od nas."- prekriži ruke na prsima i pomalo posprdno kaže, a ja ga prijekorno pogledam držeći već pomalo znojnim rukama, upravljač.

"Ne želim još umrijeti."- sigurno odgovorim oblizivajući suhe usne na što on zacvokoće na moj odgovor.

"Skreni tu desno."- pokaže prstom na nekakav šumski puteljak s desne strane, logično.

Pogledam ga skupljenih obrva, dok me on gledao sa smješkom na licu, a ja ipak upalim žmigavac i skrenem u taj puteljak koji vodi negdje vrlo vjerojatno Bogu iza kičme.

"Smijem znati što ti je na umu?"- nesigurno upitam jer je to stvarno neka šuma koja nema kraja i imam osjećaj da će me silovati i ubiti i baciti negdje da me nitko ne nađe.

"Samo vozi."- zamahne rukom prema naprijed na što ja glasno izdahnem i nastavim voziti stiskajući nervozno gas te smo išli sad dosta brže jer sam ja samo što prije htjela izaći odavde.

"Ma too!"- počne vikati zatim udari rukom u svoje koljeno, valjda od sreće, dok sam ja stvarno bila zabrinuta.

Vozili smo se po nakakvim brdima, dolinama, ne znam, prvi put vozim, a i prvi put se vozim ovuda. Strah raste jer pada mrak, stvarno me plašilo to.

"Iane, bojim se. Ne mogu ovo."- naglo zaustavim auto podizajući ruke sa upravljača jer mi je strah odrezao noge, doslovno. Sama pomisao da me možda nitko nikad više neće pronaći mi je tjerala strah u kosti.

"Šta ti je?"- skupi obrve te sam mogla primjetiti da je potpuno zbunjen.

"Ako me planiraš silovati i baciti negdje tu u šumi reci mi odmah, da znam na čemu sam."- oslonim se jednom rukom na upravljač pokušavajući smiriti otežano disanje. On se nasmijao, naravno, njemu je sve smješno kao i obično.

"Šta?"- nasmijano upita što me još više zbuni.

"Nitko te neće silovati i baciti tu negdje u šumi."- slegne ramenima na što ga pogledam skupljenih obrva.

"Idemo na večeru na tajno mjesto, budalo."- glasnije se nasmije te me dlanom lagano udari po čelu, dok sam ga ja zatečeno pogledala.

Neće me silovati?

"Vozi, evo još malo i tamo smo."- uperi prstom ispred te osjetim olakšanje u prsima i nastavim voziti kako mi je i rekao.

Nakon još nekakvih par minuta smo došli na veliku čistinu koja je bila totalna suprotnost od one tame, šume od maloprije. Odmah na izlazu iz šume se nalazilo parkiralište s pogledom na more, a odmah pored je bila velika kuća koja je također imala pogled na more. Ovo mjesto mogu opisati kao jedno jako lijepo mjesto s puno mora i s puno pogleda na more.

Auto sam parkirala na velikom parkiralištu gdje se nalazio samo moj auto te ugasim auto i pogled u Iana.

"Dobro došla na moje omiljeno mjesto!"- pogleda me onim svojim vedrim smeđim očima pokazivajući rukama na more.

Otkopčam pojas i izađem iz auta zaključavajući ga, pa spremim ključ od auta u džep jakne hodajući prema naprijed, a ona se oslonim na prednji dio auta gledajući prema moru i zalasku sunca.

"Nisam pogriješio?"- začujem ga pored sebe u istoj pozi kao i ja samo što mi je bio dosta bliže.

Odmahnem glavom na njegovo pitanje što njega nasmije, a onda me jednom rukom obgrli oko vrata i privuče uz sebe oslanjajući svoju glavu uz moju.