Trzne me jutarnji alarm što je znak za ustajanje i početak novog školskog dana, a ja oka nisam sklopila. Od straha ili ne znam. Sada sam shvatila da je Ian spreman napraviti ono što i kaže, a sol na ranu mi je škola koju moram završiti. Nekako. Hvala Bogu pa još samo tjedan dana.
Nakon par minuta vrtnje u praznom krevetu shvatim da sam sama, da nema Iana koji je inače spavao pored mene ili me zezao jer je to Ian, to je Ian kojeg ja pamtim i koji mi je drag, no taj Ian više ne postoji.
Depresivno ustanem iz kreveta i odem u kupaonicu kako bih se sredila te odmah odustanem kad ugledam žbunj na svojoj glavi koji uspijem zavezati u neuredan rep, a onda se vratim u sobu i krenem prema ormaru gledajući što obući jer je ljeto, vruće, a ja u masnicama koje nitko ne smije vidjeti, pa me savjetujte kako da se obučem.
Nakon što prevrnem ormar odlučim obući samo gornji dio trenerke bez ikakve majice ispod jer nema smisla, a skuhat ću se i još obučem tajice.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Kad se obučem uzmem torbu i spustim se dolje gdje ugledam mamu u kuhinji. Logično, očigledno je kako voli kuhati.
"Pa Emma vani +30, a ti u dugačkome."- pobunila se na moj outfit što me zbuni jer nemam izliku.
Izignoriram ju te joj priđem i sjednem na barsku stolicu koja je bila uz kuhinjski otok.
"Kako si?"- upitam ju kad ju ugledam takvu natučenu razmišljajući kako ću napasti Iana, prvom prilikom.
"Ma dobro sam, nego, čiji su ovo ključevi od auta?"- dok je nešto tražila naišla je na ključve auta koji su bili na kuhinjskom otoku koje moram vratiti Ianu jer ne želim ništa njegovo, pa čak ni auto. Ali se sjetim da nemam dobro osmišljen odgovor na ovo pitanje.
"Ian je vjerojatno zaboravio."- odgovorim zujajući pogledom po kući kako bih izbjegla suvišna pitanja, no ubrzo shvatim da laž nije dovoljno dobra.
"Zaboravio?"- upravo o ovome vam ja pričam, trenutno me zabrinuto gleda očekivajući odgovor koji ja moram smisliti.
"Pa kako?"
"Pa... ne znam."- slegnem ramenima na što ona skupi obrve očekivajući nastavak moga odgovora koji nije dobila.
"Ne znam."- odustanem i kažem dosta isfrustrirano jer nisam u stanju joj još lagati.
"U čemu je problem?"- počela je sa onim pitanjima koje sam napomenula maloprije te ju prekinem ustajajući sa stolice, a dok je ona prčkala po ormariću meni okrenuta leđima uzmem ključeve.
"Kasnim mama!"- viknem i otrčim u hodnik.
"Razgovarat ćemo još o tome."- uzvrati za mnom, dok sam ja obuvala tenisice.
"Može, vidimo se!"- pozdravim ju i izađem iz kuće, pa laganim hodom krenem prema školi te uskoro osjetim vibriranje mobitela u džepu što me trzne. Izvadim mobitel iz džepa i ugledam ono ime koje nisam htjela vidjeli Ian. Izignoriram poziv i vratim mobitel u džep, ali ubrzo mi dođe poruka, također od njega.
