Chapter 32:

55 8 7
                                    

Oh my gosh. What to do? What to do. A-no ba nangyari bakit bigla nalang siya nawalan ng malay.

"Karl? Wake up please. I can't carry you please. Hey."

Parang sinasampal ko na siya para lang magising siya pero ayaw talaga. Ugh hindi ko kaya 'to. Gabi na tas umuulan pa. Sinong tutulong sakin.

"Karl please."

"Just joking!! Hahahaha."

"You sh- hays kainis ka talaga!!"

May sayad ba 'tong lalaki na 'to? Imagine kanina pa siya dito nauulanan hindi pa yata kumakain tas nakuha pang magbiro?

"Oh sorry na Ahyee."

"Ewan ko sa'yo."

"Where are you going now? Are you going to leave me? I'm sorry."

Pa-cute pa. Oo nagpapa-cute nanaman siya. May lahi ba 'tong puppy? Hilig magpa-cute e. Kung hindi ko lang talaga siya mahal.

"Ahyee do you love me?"

"What kind of question was that?"

"Just answer me. Why are you here? So do you love me?"

"Karl?! Psh. Okay okay, I love you."

"Ano?"

"I said I love you."

"What? I can't hear you."

Umuulan lang pero alam kong narinig niya naman yun. Ano ba 'tong lalaki na 'to. Haynako.

"I LOVE YOU KARL!" I shouted. Siguro naman this time narinig na niya.

Then he kissed me. He passionately kissed me under the pouring rain. Just like in other movie scene. Isn't it romantic? This is my first kiss.

"Uh-" speechless. Habang ako speechless siya naman wagas kung mag smile. Ngiting tagumpay lang.

"That kiss says I love you too. It says I love you more and I love you so much. It says I want you, it says I'm inlove with you. It says that I love you for a lifetime."

He kissed me again pero sa forehead na. And I really find it sweet. Now it's official. I really love this guy.

It Girl Where stories live. Discover now