Nežno sam ljubio njena gola ramena koja je dukserica otkrivala, ležali smo na podu od tolikog kreveta, između milion jastuka i gledali u odsjaje zvezda kroz providnu zavesu i pahulje kako padaju i tope se na zemlji, a neke tu i ostaju.
Sa zvezdanog neba pogled je spustila na moje lice. Njene crne oči prelivene ćilibarnim odsjajem neverno su lutale od oka do oka po mom licu. Izdigao sam se lagano u želji za još jednim poljupcem. Pogled mi je stalno padao na njene usne, bile su moja neizbežna meta. Želeo sam ih tako jako.
Poljubio sam je. Ljubili smo se dugo, a ja kao da nisam bio u kondiciji, zaista sam brzo gubio dah. Zato sam i prekinuo poljubac, zadihan i umoran, gotovo da me vrtoglavica hvatala.
''Svi pitaju za tebe..''
''I šta im ti kažeš?''
''Da neko već brine o tebi, ne moraju i oni'' nasmejala se i položila šake na moje obraze, spustio sam se do njenih usana i taman kad sam ih i na tom osmehu poljubio, neko je pokucao na vrata. Njene čokoladne okice su se raširile za tri broja, a ja sam zamalo prasnuo u smeh.
''Sakrij se..'' izvukla se iz mojih ruku i pokazala mi se se približim krevetu, jer na podu me ipak niko neće naći.
Otvorila je vrata i čuo sam glas starijeg čoveka.
''Sa kim si pričala?''
''Am, zvala sam Kiku, drugaricu...''
''Aha.. dobro. Samo proveravam jesi li tu i da li si poslušala ono što sam ti rekao..''
''Naravno da jesam tatice''
''Lepo, to je ipak sve za tvoje dobro. Taj momak ti ne treba, škola je sad prioritet..''
''Naravno tata..'' kad čujem poljubac i zatvaranje vrata lagano ustanem i smestim ruke na bokove. Pogledi nam se susretnu, a ja kroz smeh tiho šapnem:
''Naravno tata'' imitiram je i zezam jer znam da krši tatine reči i ipak me pustila u svoju sobu i ipak smo ovde zajedno u svemu.
Nasmejala se i skočila preko kreveta na mene. Uhvatio sam je i obavio njene noge oko svog struka.''Volim te'' nasmejala se tiho nakon što sam je opet zagrlili. Podigao sam pogled negde u daljinu i nasmešio se.
''Voliš me. Sve je to lepo samo ja ne znam koliko me voliš?''
''Koliko? Rizikujem život trenutno...''
''Niko ne sme da te dira od sad, razumeš? Niko.. jer ko te pipne najebao je..''
''Oh ma nemoj, a ko će da me brani? Ti?''
''Već sam to radio par puta..'' namignuo sam joj i bacio je sa sebe na krevet. Nageo sam se ka njoj i zgrabio je za noge. Zacrvenela se i pokušala da uđe u krevet koliko sam joj blizu bio. Nasmejao sam se i odmahnuo glavom ljubeći joj vrh uzanog prćastog nosa.
''Idem da se istuširam, budi dobra i ne viri..'' tek sad se zarumenela. Nežno sam otisnuo poljubac od zglob njene noge i izvukao pidžamu iz ranca. Zaista sam za sobom ostavio otvorena vrata znajući da pred njom nemam šta da krijem. Bar se ja nisam stideo sebe.
Svukao sam duks i odložio ga sa strane. Setim se da sam zaboravio da uzmem peškir te krenem ka vratima, ali kad se okrenem na njima zateknem nju sa dva peškira u ruci.
''Hvala, treba mi samo jedan, nisam ja ti da mi treba jedan i za kosu-...'' smejao sam se sve dok me pogledom nije prekinula.
''Sebičan si..''
''Zašto?''
''Jedan bi bio za mene, ali pošto vidim da nisam pozvana ja ću-...'' ostavi mi moj i krene ka krevetu, ali je rukama privučem k sebi. Zaronim licem u njenu kosu i kroz osmeh rukom dodirnem njeno lice grleći je s leđa.
''Nisam znao da želiš...''
''Pa sad i ne želim''
''Kad si se zacrvenela malopre mislio sam da još treba vremena idalje stojim iza toga, ali...''
''Sad je glupo...''
''Nije glupo. Izvini... am.. možeš sa mnom ako tebi to neće biti problem..''
''Ali želim samo to...'' uveri me pogledom, a ja se gromoglasno nasmejem.
''Kakve ti knjige ti čitaš? Nisam ja neki seksi mafijaš nezasitih apetita, nisam ni pomislio na to ...''
''Zašto mi praviš još neprijatnije ovo! Samo sam htela da se... zbližimo..''
''Da se zbližimo?'' prevrnula je očima jer vidi da je zezam i izvukla mi se postiđeno iz ruku, snažno sam uhvatio zglob njene ruke i zavrteo je ka sebi. Spojio sam nam usne i nasmešio se vrelini njenih obraza.
''Hajde da se zbližimo lepa moja curice'' nasmejali smo se zajedno i dok je ona sklopljenih očiju odmahivala glavom ja sam lagano pustio njene šake. Skinuo sam trenerku sa sebe i ostao samo u boksericama. Zastao sam kod ogledala i uočio na svojim obrazima njen sjaj za usne ružičast i jedva primetan, bar bi takav bio da je na mom licu stajao jedan poljubac, ali njih sto je teško sakriti.
Nasmešio sam se zadovoljno i pogledao je krajičkom oka. Lagano je pogledom prelazila po meni i smeškala se zamišljeno. Podignute obrve okrenuo sam joj leđa i skinuo i poslednju stvar koja me delila od toplog tuša. Odmah pustim vodu da teče ali moje uho idalje sluša njen hod, ono što ona radi.. sve vreme.
Sklopio sam oči i rukama dodirnuo svoje lice mokro od kapi vode. Prijalo je. Kad osetim njene prste kako mi klize niz leđa sve do bokova na kojima se njene ruke razdvojiše naježim se kao nikada. Obgrlila mi je struk tako nežno da sam tiho izustio:
''Večeras samo habro, ali ne dovoljno da mi staneš na oči zar ne?'' u inat, kao i uvek, zakorači oko mene i stane ispred mene gledajući me đavoljim pogledom.
''Ne baš'' nasmejala se i čim je pogledom krenula da se spušta sa mojih usana na moje grudi i niz njih, ja sam smestio prst na njenu bradu i nasmejao se:
''Gledaj me u oči ti mala perverzna čupava devojko..''
''Što? Plašiš se..''
''Plašim se, jer želim da te ispoštujem i održim reč. Večeras se neće dogoditi ništa...'' klimnula je glavom poslušno i dohvatila svoj šampon. Sipala ga je u šaku i nežno ga utrljala u moju kosu. Spustio sam se malo uživajući u češkanju i pogledu koji mi upućuje neprestano.
Voljen sam i volim. Kako su to lepe stvari.
Kad je završila isprao sam kosu, a ona se bacila na svoju. Sad je sve oko mene mirisao na maline. Sklopio sam oči i lagano smanjio pritisak vode na nešto laganiji. Nežno sam otisnuo poljubac o njeno rame i šapnuo joj:
''Ja tebe volim mnogo više..''
Nastaviće se...

YOU ARE READING
Niko Kao Ti
Teen FictionOn je opasnost u koju će se ona do ušiju zaljubiti. Svoja osećanja će iskazivati sigurno bez pokajanja, dok će ih on u strahu potiskivati. Njen život u očima drugih bio je bajka, ali samo njenim očima videla se prava istina koju je jedino on mogao v...