Ovo mi je prva priča pa vas molim da budete razumni.
Ova priča je o djevojci koja je prošla kroz pakao i trenutno bježi od osobe koja je glavni uzrok pakla. Nikoga ne pušta unutra od straha kad je osoba koja ju traži, a nađe je uvijek, ne ozljedi os...
Rea POV: Prva tri sata su brzo prošla pa je već bio odmor.
Ušla sam u kantinu i uzela sendvič od nutele. Krenula sam prema nekom zabačenom stolu kad sam čula da me neko zove. Okrenula sam se i vidjela Anu. Otišla sam do nje. -Ej.- -Ej društvo ovo je Rea ona je nova ovdje.- rekla je Ana. -Ovo je Ivana.- pokazala je na curu crne kratke i s jedne strane obrijane kose sa ljubičastim pramenovima, pirsingom na obrvi i tetovažom na vratu, mislim da sam već negdje vidjela tu tetovažu ali se sad ne mogu sjetiti. -Hej.- pozdravila me Ivana sa podizanjem glave. -Ovo je Ivan.- rekla je i pokazala na dečka plave kose sa irokezom i istom tetovažom kao Ivana, malo mi je to sumnjivo al ok.
Njihova tetovaža.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
-Ćao ljepotice.- pozdravio me. -Aha.- rekla sam ja sarkastično i na to je Ana kroz smijeh rekla. -Buraz ni ne pokušavaj.- -Što je sis ne daš mi frendicu.- a ja sam u međuvremenu već sjela i sad sam se malo podsmjehnula sa podignutom obrvom. -Ni ovako nemaš šanse, ne zanimaju me momci.- rekla sam i on se zagrcnuo na soku. Kad je došao sebi, a Ana se još pokušavala ne smijati, pitao je -Šta..ti si ono...kao gay?- pitao je sa čuđenjem. -Ne nego me sad trenutno ne zanimaju momci. Nisam gay.- on je izgleda odahnuo. Ne znam zašto pa sam ga pogledala malo čudno.
-Šta ti ovdje radiš?- opet on, Liam. -Evo plešem.- rekla sam sarkastično. - Ha ha baš urnebesno što radiš za mojim stolom.- -I ovaj tvoj, ne brini ima mjesta i za tebe. Pozvala me Ana.- rekla sam nonšalantno. Sad sam vidjela opet tu tetovažu na njegovom vratu, znači tu sam je prije vidjela. -Već mi kradeš prijatelje.- on je rekao sa malo čudnim glasom. -Nisam ja kriva što misle da sam bolja.- rekla sam zlobno. Trojac se je počeo smijati. -I kako ste se upoznali.- pitao je sa znatiželjom Ivan. -Ukrala mi je mjesto na prvom satu.- -Da si došao na vrijeme ne bi tamo sjela.- rekla sam sa podsmjehom. -I onda gdje sad sjediš.- pitala ga je Ana. -Sa mnom. Cijeli sat me živcira.- -Ne bi te živcira da nisi sjela na moje mjesto.- -Ne bi sjela na tvoje mjesto da nisi kasnio.- -I opet na square one.- rekao je i preokenuo očima
Škola je brzo završila. Stavila sam slušalice i uputila se prema slastičarni. Osjetila sam da me je netko uhvatio za ruku i u okretu ga udarila. Skinula sam slušalice i vidjela sam Liama na podu kako se drži za vilicu. -Koji vrag Liame?- rekla sam ljuta -Meni što je tebi?- rekao je dižući se sa poda. -Što hoćeš?- odmah sam ga direktno pitala pošto, ako ubrzo ne krenem zakasnit ću na posao. -Samo sam htio biti dobar i vratiti ti bilježnicu. - rekao je pružajući mi bilježnicu. -Hvala.- odgovorim iznervirano i uzmem bilježnicu iz njegove ruke. Okrenem se u namjeri da odem u slastičarnu no opet me uhvati za ruku. -Nećeš se ni ispričati za to što si me udarila.- -U redu. Oprosti što sam te udarila u tvoju dragocjenu vilicu i što ću zbog tebe zakasnit na prvi dan posla.- kažem sa dozom sarkazma. Istrgnem ruku iz njegove i potrčim prema slastičarni da ne zakasnim.
Liam POV: Okrene se i otrči. Još me je vilica boljela od njenog udarca. Kako je moguće da u tako maloj curi ima toliko snage. -O Liame jel te to cura bacila na pod. Mislio sam da si jači od neke cure.- kaže David smijući se -Samo se ti smij. Iznenadila me je, ali stvarno ima ruku.- On se odvalio smijat da sam ga morao lupiti da se smiri. -Zašto to?- kaže hvatajući se za pozadinu glave. Sad se ja smijem. -Da se smiriš.- kažem podsmjehivajući se. -Miran sam.- kaže mrtav ozbiljan pa mi mali osmjeh pobjegne. -Paket, jel dostavljen?- pitam malo tiše da drugi ne čuju. -Je to jedan od razloga zašto sam i došao do tebe.- rekao je. -A drugi?- pitam iznervirano. -Da, a drugi razlog je to što sam upravo vidio curu kako te je prebila.- malo se nasmijao pa sam ga opet opalio po lubanji, ovaj put malo jače. -Au, to boli. Sad stvarno On je u gradu. Sinoć se je pojavio sa par svojih ljudi.- uozbiljim se. On je moj najveći neprijatelj, ubio je moje roditelje i ja ću ubiti njega. -Što radi u mom gradu?- pitam sa iznerviranim glasom. -Ne znamo, naši ga nadgledaju, ali nema ničega sumnjivog za sada.- nasmijem se gorko. -Takvi kao on uvijek imaju neki plan, nije došao bez veze. Samo moramo otkriti koji mu je cilj. - Kažem sumnjičavo. Znam da on ima neki plan, samo ne znam koji. -Motrimo ga od kako je došao, saznat ćemo ako nešto smjera.- rekao je iako me nije uvjerio, uvijek je znao saznati ako ga neko prati i kako mu pobjeći.
-Sad nova tema. Stvarno, tko je ona cura koja te je nokautirala?- pita on sa iskrenom znatiželjom. -Nije me nokautirala samo me je privremeno bacila na pod.- rekao sam na što se on nasmijao. -Da naravno, kako ti kažeš.- rekao je sarkastično. -Ali opet to je ona?- ponovno me je pitao. -Ona je nova učenica Rea, ali stvarno mi se neda pričati o njoj. Ajmo u slastičarnu došlo mi je do slatkog.- rekao sam pa smo se lagano uputili prema slastičarnoj.
Ja sam Liam i vodim ovaj grad. Moja banda je najveća banda u državi i imamo samo jednog neprijatelja. Brunu Bismada, on je ubio moje roditelje i vodi najnemilosrdniju bandu. Tko njega ubije više spasi.
