Ubojita ljubav

46

Nitko POV:
U stanu nitko nije progovarao, nitko nije znao kako ragirati. Samo su nijemo stajali, izgubljeni u svojim mislima. Sve je imalo smisala, njene nočne more,  njeni ožiljci na tijelu, lažni identitet. Sve je imalo smisla. Oni su tu stajali nepomićno dugo vremena dok napokon nisu došli sebi.
-Ona se ne zove Rea.- rekla je iznenađeno Ana.
-Zbilja, od svega što je rekla ti samo to uhvatiš.- rekla je iznervirano Ivana.
-Ona je upravo rekla sve što je oduvjek skrivala i ti samo uhvatiš onu jednu laž koju nam je rekla. Zbilja!?- nastavila je Ivana, ne vjerujući onome što je čula od Ane.
-Ništa to nije važno. Znali smo svi da je prošla kroz pakao, svi smo joj vidjeli ožiljke. Jedino važno je da je ona sad sama. Moramo je pronaći.- rekao je Liam. On ju nije smatrao odvratnom, ali osjećao se krivim što joj prije nije rekao tko je ubio njegove roditelje, mislio je da je rekao prije ne bi se ovo dogodilo. U glavi je ponovio njegov razgovor s Markom i shvatio kako je to zvučalo njoj. Znao je da ona sad nije sigurna sama u gradu i da je mora pronaći. Ne znajući da je već prekasno.

Kad je to Liam rekao svi su se nakon par trenutaka složili. I odlučili je potražiti. Kad se Liamu upalila televizija i neki video je počeo. Vidjeli su prostoriju koja je izgledala kao da je u podrumu, bez prozora, samo jedna jadna svijeća uz kameru. Nisu znali što se događa. Dok nisu čuli otvaranje vrata i vidjeli su dvojicu u crnom kako su donijeli onesvještenu djevojku. Vidjeli su da je to Ona, Rea. Svezali su joj ruke za kuku na stropu i noge za nešto u podu. Očito je bilo da je to soba za mučenje zbog stola u kutu sobe sa različitim spravama za mučenje. Na stolu su vidjeli različite noževe, bičeve... Nisu znali što raditi osim samo gledati. Oba dvojica su napustili prostoriju kad je netko drugi ušao. Njega nije bilo teško prepoznati, ali uz njega je išao još netko noseći zdjelu punu vode.
-Probudi je.- čuli su njegov hrapavi bezemocionalni glas. Taj netko je prolio vodu po njoj naglo je budeći.
-Vidi, vidi princeza se probudila. Nadam se da si lijepo spavala.- poslije su čuli goromoglasan zlobni smijeh. Njen pogled nije bio tužan ili prestrašen, njen je pogled bio pogled od osobe koja je odustala, znala je da sad nema šanse pobjeći, prvi put joj se posrećilo, drugi put neće.
-Rekao sam ti da ću te pronaći i pronašao sam te. Ali sad mi vrijediš još više. Reci mi sve što znaš o bandi tvog prekrasnog Liama i onda ću ti se smilovati i dati ti brzu i bezbolnu smrt.- rekao je Bruno njoj, na što se ona počela smijati.
-Wow ti si još gluplji nego što sam mislila. Ako misliš da ću ti išta reći o njemu ili njegovoj bandi gadno se varaš. Prije će na vrbi rodit grožđe nego ću ja njih izdat. Skrati probleme i odmah me ubij, jel od mene nećeš saznati ništa.- rekla je odlično ona. Bruno je izvukao pištolj i prislonuo joj ga na glavu, ona nije ustrajala gledala ga je u oči, izazivala ga je da povuče okidač. Dok su ostali gledali u srahu. I onda je makao pištolj s njene glave.
-Moram priznati da si se proljepšala od prošlog puta.- rekao je te prošao rukom preko njenih grudi na što je ona pogledala s gađenjem u njega.
-Nećeš se tako lako izvući. Reći ćeš mi sve jel i da nekim čudom ponovo pobjegneš kod njih ne možeš ići. Ne nakon onog što si napravila. Moram ti na tome zahvaliti, nisam znao da su moji najveći neprijatelji bez obrane.- nakon toga se počeo smijati dok su svi drugi imali zbunjene poglede.
-O čemu ti pričaš?- pitala je zbunjeno ona.
-O da pa ti ne znaš. Vjerujem kako ti je Liam pričao priču o njegovim nesretnim roditeljima, kako su išli kroz neko napušteno selo kad su ih izgurali sa ceste. Jel ti ta priča zvuči malo poznato. Kod napuštenog sela auto je izguran gdje su muškarac i žena nemilosrdno ubijeni.- ona ga je gledala prvo zbunjeno i ona je nešto skužila.
-Lažeš, ne vjerujem ti.- rekla je nevjerujući. Nitko nije znao što se na što Bruno misli.
-Ne moraš ti meni vjerovati, ali moram ti priznati video tebe kako bježiš od onih belgijskih ovčara i skrivaš se izmorena iza neke stare kuće kad njegovi roditelji staju uz cestu da ti ponude pomoć, me uvijek nasmije. Liamovi roditelji su oduvijek bili slabi i tako što su krenuli na put sami i onda odlučili pomoći jadnoj djevojki je to samo dokazalo. Da oni nisu stali tebi pomoć, još bi bili živi. Ali ti ne bi bila. Kako se osjećaš znajući da je zbog tebe Liam ostao bez voljenih roditelja. Kad je morao preuzeti bandu tako mlad. Kako se osjećaš znajući da si ti kriva za njegovu najveću bol. Kako se osjećaš znajući da su oni umrli zbog tvog bježanja kad sam te sad opet uhvatio i proći ćeš još gore nego da sam te tad uhvatio.- kad je to rekao ona više mogla, pogledala je u pod i pustila suzu da sklizne na što se Bruno počeo smijati.
-Spremna je.- rekao je te se okrenuo otići iz sobe, pogledao je direktno u kameru i namigno mu. Brunov čovjek je poderao njenu odjeću ostavljajući je u donjem rublju. Te je uzeo neki nož sa stola.
-Ovo će biti zabavno.- kad je to rekao nožem je krenuo ispod grudi. I zadnje što su vidjeli i čuli prije nego što se video ugasio je bio njen bolan vrisak i slika nje bespomoćno svezane.

Svi su gledali u Liama ne znajući što očekivati. Liam je stajao nepomićno razmišljajući o svemu što se sad događa. I on se sjeća kako je ona rekla da osjeća užasnu grižnju savjest zbog smrti osoba koje su joj pomogle. Znao je samo jedno, Bruno mora umrijeti. Ona nije kriva za njihovu smrt, Bruno je kriv.