Ubojita ljubav

28

Rea POV:

San:
Vidjela sam kako On uperuje pištolj prema mom ocu.
-Ne. Ne, molim te prestani.- taman prije nego što će pištolj opaliti, osjetila sam se sigurno, nisam bila u svojoj staroj kući gledajući ubojstvo oca. Bila sam u šumi hodala nekim puteljkom. Svjetlo od mjeseca je lagano prolazilo kroz krošnje drveća čineći pogled ispred mene jezivijim, ali nisam osjećala strah osjećala sam mir. Čula sam šuškanje iza grma. Pogledala sam prema tamo i vidjela neku siluetu čovjeka. Krenula sam viknuti kad je stavio ruku na moja usta.
-Ššš sve je u redu, na sigurnom si. Neću dat da ti iko naudi.- skinuo je ruku s mojih usta i krenuo u nekom smjeru.
-Čekaj, stani! Ko si ti?!- ali nije odgovarao samo je nastavio ići dalje kroz šumu. Potrčala sam prema njemu, ali nikako ga nisam mogla uhvatiti. Došla sam do njega i povukla mu kapuljaču sa glave. Jedino što sam uspjela vidjet je njegova crna kosa i tetovaža na vratu. Poznata mi je tetovaža, ali ne znam odakle. Krenula sam ga okrenuti i taman kad sam trebala vidjet njegovo lice, našla sam se sjedeći pokraj predivnog jezera koje je bilo kao ogledalo za svemir. Sve zvijezde s neba i mjesec su se jasno vidjeli u jezeru. Počeo je lagani vjetar puhati koji je zvijezde koje su se osijavale na jezeru izgledale još ljepše i misterijoznije. Osjetila sam neku ruku na svojoj ruci. Pogledala sam prema vlasniku ruke i vidjela onog misterioznog stranca. Pogledao je prema meni i jasno sam mogla znati ko je on. On je moj spas, ali jedino što sam mogla vidjet su njegove prekrasne smaragdno zelene oči.
Kraj.

Budim se u nečijem toplom zagrljaju, pogledam oko sebe i skužim da sam u Liamovoj sobi. K vragu šta u sobu, ja sam u njegovom krevetu zajedno sa njim u zagrljaju. Zadnje ćega se sjećam je da sam bila naslonjena na zid gledajući zvijezde. Sad se budim u njegovoj sobi sa njegovom majicom u njegovom krevetu u njegovom zagrljaju!
Ajme meni! Tek sad shvaćam! Ovo je prvi put od kako sam vidjela ubojstvo svog oca da sam se zapravo naspavala. Sjećam se sna, ne noćne more, sna. Počela sam se smijati jel nisam mogla bolje opisat kako se sad osjećam. Nakon duge tri godine sanjala sam nešto prelijepo. Ne sjećam se da sam ikad išta sanjala. Prije nisam ni sanjala samo bi se onesvjestila zato što bi se fizički iscrpila. A poslije onog užasnog dana ili nisam spavala ili sam imala noćne more. Počela sam plakati od sreće, ne mogu vjerovati da sam nešto zapravo sanjala. Od sreće sam zagrlila Liama i nije mi bio problem da sam upravo zagrlila mušku osobu bez majice. Nije me bilo briga za bilo šta.

Liam POV:
Probudio me je najljepši zvuk ikad i zagrljaj, ali suze koje su dotakle moj trbuh su me razbudile.

Rea POV:
Pogledao me je čudno.
-Jel sve u redu?- rekao je promuklim jutarnjim glasom. Samo sam se nastavila smijati i kimnula glavom. Suze su prestale, ne mogu se sjetit da sam ikad bila toliko sretna. On se nasmijao mom ponašanju.
-I što te tolko raspoložilo?- pitao je omotavajući ruku oko mene.
-Sanjala sam.- rekla sam sretno te me je pogledao čudno.
-Prvi put od kako se sjećam sam zapravo sanjala, nisam se iscrpila da se onesvjestim i nisam imala noćnu moru. Prvi put od kako se sjećam.- rekla sam presretna da mi je čak iz oka potekla sretna suza, koju prije nikad nisam ispustila. On ju je nasmiješeno obrisao.
-Kolko god da te volim vidjet ovolko sretnu, ne volim vidjet suze u tvojim očima pa makar bile sretne.- nije mi smetalo što je govorio, jel zašto i bi.

Liam POV:
Bila je prekrasna ovolko sretna, mislim uvjek je prekrasna, ali sada posebno. Ovo je prvi put da joj stvarno u očima vidim kolko je sretna zbog činjenice da je nešto sanjala. Ne mogu vjerovati da se ne sjeća da je ikad sanjala, pa kroz što je sve ona prolazila, ne želim ni razmišljati o tome.
-Pa sad kad si budan bi li ti bio problem da mi kažeš kako sam se ja našla u tvom krevetu s tobom.- pitala me je još sa osmijehom. Samo se nadam da me neće zadavit kad joj kažem da sam je ja presvukao.
-Paa u jednom sam se trenu probudio i skužio da nisi više u mom zagrljaju, pogledao sam oko sebe i vidio te kako spavaš naslonjena na zid. Pretpostavio sam da si zaspala gledajući zvijezde, pa sam se digao s ručnikom i dekom i primjetio kolko se zapravo treseš od hladnoće. Umotao sam te u oboje i krenuo nositi prema sobi, dok sam te nosio još si se više uvukla u moje naručje kao da ti još bilo hladno. Donio sam te u sobu i stavio na stol da ne smoćiš krevet. Nisam palio svjetlo u sobi da te ne probudim i usput htjeo sam poštovat tvoju privatnost. Znam gdje se sve nalazi u sobi pa sam te mogao skinuti bez da ti vidim tijelo.-
-SKINUO SI ME!!!-
-Prije neg što poludiš nisam mogao dopustiti da se razboliš, a sigurno bi se razbolila da si spavala u mokroj odjeći. U mraku sam ti skinuo odjeću i obuću te ti obukao svoju majicu. Nisam ništa vidio, pravo je čudo to što sam ti majicu obukao na pravoj strani. Molim te nemoj se ljutit.- rekao sam moleći, ne bih podnio da se ljuti na mene. Pogledala me je te se počela smijati.
-Aaa tako si sladak kad ne želiš da se ljutim na tebe. Dugujem ti zbog onog što si napravio i ja bi se sad trebala ljutit na tebe, pa nema šanse. Znala sam da si me presvukao iako mi se ne sviđa činjenica da si me skinuo u donje rublje, ali vjerujem ti kad kažeš da si jedva vidio. Pa me to ne zabrinjava previše.- rekla je sa osmjehom. Imam osjećaj kao da je netko dignuo veliku težinu sa mojih ramena. Ni ne znam zašto mi je tolko stalo do nje, ali stalo mi je. Samo smo se nasmiješili i gledali u oči. Pogledala je u moje usne i ja sam pogledao u njene onda smo se opet pogledali u oči. Krenuli smo se približavati jedno drugom i mislim da nas nitko u ovom trenu nije mogao zaustaviti. Njene su ozlijeđene usne dotakle moje. Zatvorio sam oči i približio ju bliže sebi.

Rea POV:
Nikad nisam mislila da će moj prvi poljubac ovako izgledat. Tko bi reko, tek prvi poljubac sa 18 i uskoro 19. Nikad nisam osjetila ono što sad osjećam. A po prvi put u životu osjećam je željeno osjećam se kao da sam nekom stvarno potrebna.