Ubojita ljubav

43

Rea POV:
Kad sam se probudila samo sam ošla u WC i sredila se. Sinoć sam se sjetila najgorih dana u mom životu. Očeve smrti i silovanja sam se sjećala, ali zaboravila sam ostalo. Sinoć sam se sjetila bičevanja, kako su me kažnjavali samo zato što sam im govorila da prestanu. Svaki put kad se tuširam u ogledalu vidim ožiljke i znam kako su nastali, ali nisam se sjećala kako to boli. Sjećala sam se kako su me silovali, ali ne i boli tog trena. Samo psihičke boli, ali sinoć sam se sjetila fizičke boli. Ponovo sam osjetila sve boli koje su mi zadali. Sjetila sam se kakav je osjećaj kad mi je nožem rezao niz mogu zbog većeg zadovoljstva njemu, moje vrištanje mu je pasalo. Sad se sjećam svega i sve bi dala da se ne sjećam. Zašto sam morala udariti glavom toliki jako. Da sam slabije možda bi sve zaboravila. Zašto jednostavno nije ostalo kao prije. Kao šta prije, uvijek je život bio sranje, nikad mi nije bilo dobro. Roditelji nisu bili tu za mene, prijatelje nisam imala, u školi me nitko nije ni primjećivao, jedino u čemu sam nalazila spas je bila glazba, jednio u čemu sam se osjećala uspješno je bio box, jedino što me je činilo da zaboravim su bile borbe u podzemlju, od adrenalina sam bar kratkotrajno zaboravila na sve svoje probleme. Nisam bila u podzemlju pre dugo, moram ići, moram se rješiti svih zatvorenih emocija, ali bojim se da mi Liam neće dati. Ma koga briga moram ići. U školu mi je zabranjeno ići još tjedna dana pa ne znam šta da radim osim podzemlja. Rado bi ponovo zasvirala svoju gitaru koju mi je otac dao, ali ona je ostala u kući kad su me odveli. Ta gitara je bila posebna, bila je klasična crna gitara na kojoj sam ja sprejem napravila lubanju. Prije sam bila dobra sa sprejevima radila sam grafite posvuda. Nadimak mi je bio "Munja" zato što radila sam sa sprejevima koji su svjetlili po noći i kad god bi se policija pojavila poput munje bi nestala. Nikad me nisu uhvatili jedino što su uhvatili je bio jedan snimak gdje sam bježala od policije. Na snimci se jedino vidjela crna odjeća sa kapuljačom. Nitko ne zna za taj dio mene. Taj sam nadimak dobila od ljudi, ali zadržala sam taj nadimak za podzemlje pošto nisam nikad više takla sprejeve nakon što sam pobjegla, kao ni gitaru. Nisam ništa radila osim što sam slušala glazbu i što sam bila u podzemlju. Fali mi taj dio mog života, taj dio gdje sam sjedila na klupi u parku i nešto svoje skladala na gitari, taj dio gdje bi poslije treninga na zgradi napisala neki inspirativan citat i ukrasila ga različitim sprejevima. Znam da nikad više neću biti ta osoba, ali jebi ga fali mi. Falim si ja kakva sam bila prije otmice, prije sam bar radila nešto za svoju dušu, a danas jedino što znam raditi je boriti se.

-Hej jesi u redu?- na tren sam se trzla kad sam čula Liamov glas. Bila sam u kuhinju i miješala zdjelicu sa pahuljicama. Nisam ni skužila kad sam došla u kuhinju i napravila pahuljice.
-Je, sve je u redu.- rekla sam promuklim glasom.
-Jesi sigurna? Zamišljena si. Znaš da mi sve možeš reći. Tu sam za tebe ako trebaš razgovarati o sinoć.- rekao je umirujuće dok me je zagrlio s leđa i naslonio bradu na moje rame. Lagano sam se nasmješila.
-Sigurna sam. I reći ću ti jednom, ali još nisam spremna da ti sve kažem. Znam da ćeš razumjeti, samo ja nisam spremna.- bojim se da će mi glas biti promukao cijeli dan, možda i duže, a ne želim da iko pita zašto.
-U redu, kad budeš spremna da pričaš ja ću biti spreman da slušam.- rekao je i malo me jače zagrlio.
-Jutro.- javio se Marko kad je ušao u kuhinju. "Jutro" rekli smo u isti glas. Liam se odmakao od mene i odmah sam osjetila hladnoću na leđima. I on je napravio pahuljice.

Sjedili smo svi troje za šankom i jeli pahuljice. Kad je netko ušao kroz vrata.
-Dobar tek.- rekla je Ana i čudno je pogledala Marka.
-A mi smo se baš pitali gdje si.- rekao je Ivan kad je ušao za Anom.
-Ma Liam i ja smo nešto pričali, i shvatio sam da je prekasno pa odlučio prespavati u rezervnoj sobi.- rekao je punih usta.
-Pa zar Rea tamo ne spava?- pitao je David, oni kako ulaze samo se nadovezuju na razgovor.
-Ona spava sa mnom u sobi.- rekao je Liam i on punih usta.
-I vi niste skupa, pa koga vi zajebajete.- rekao je Emilo.
-Ma pustite ih, priznat će sami kad se tako odluče.- rekla je Ivana pa sam joj se zahvalno nasmješila.
-Šta je Rea šta ništa ne govoriš?- pitao me je Ivan.
-Jedem.- rekla sam.
-I oni jedu pa govore.- nadovezala se Ana. Progutala sam zalogaj.
-Ja sam posebna.- rekla sam te nastavila jesti. Na to su se svi nasmijali. Oni su isto uzeli nešto jesti pa nitko nije pričao. Kad sam završila odnjela sam zdjelicu u sudoper, oprala ju i stavila da se suši. Oni su stavili svoje zdjelice u sudoper i pogledali me molećivim pogledom.
-Nema šanse, svako svoje pere.- rekla sam te se okrenula i čula kako je Ana tiho rekla da će ona.
-Da se nisi usudila Ana, svako svoje pere.- nakon toga sam čula puno gunjđanja. Na to sam se nasmješila.