Ubojita ljubav

30

Liam POV:
Izašli smo iz sobe i spustili se dolje na doručak. Na dnu skala zamirisale su palačinke. Uputili smo se u kuhinju.
-Opa, golupćići su se odlučili pridružiti. Pa kako ste spavali. Rea jel bio grub.- Ivan nas je zafrkavao. A Rea ga je na ono zadnje opalila po glavi da je i mene zabolilo.
-Au šta nije bio dobar pa se na meni iskaljuješ.- opet ga je lupila po glavi.
-Reci još jednu riječ u vezi te teme i tek onda ćeš znati kako Munja udara.- rekla mu je prijeteći. On se uozbiljijo i udaljio.
-Šta je brate, bojiš se male cure?- rekla je skoro ozbiljno Ana.
-Da si je vidila kako se bori i ti bi se bojala.- ovo je on rekao skroz ozbiljno. Na šta je ona pogledala prema nama za potvrdu i mi smo samo kimnuli. Krenula je prema Rei.
-Kad to oni kažu onda si pravo dobra.- rekla je te se okrenula prema palačinkama. Rea je bila skroz zbunjena njenom radnjom.
-I kako vam je bilo jesi ga potrala pod tuš ili je našao utjehu među tvojim nogama.- pitala je ozbiljno dok je mazala svoju palačinku sa pekmezom. Svi smo pogledali začuđeno prema njoj, e ovo nisam očekivao kao ni nitko drugi. Rea nije znala kako reagirati pa je lupila Ivana po glavi.
-Au zašto mene nisam ništa skrivio?- pitao je lagano Ivan.
-Pa neću udarit Anu to je protiv mojih pravila.- rekla je pa krenula i ona uzeti palačinku.
-A nije protiv tvojih pravila udariti nedužnu osobu.- pitao ju je Ivan taman kad je htjela zagristi palačinku, na licu joj je bio izraz lica koji govori "ne smetaj dok jedem il ću te zadavit", Ivan je progutao pljuvačku.
-Ti si joj brat, trebao si je naučit borit i kako se podnosu udarci. Ne mogu udarit Anu zato što ne udaram one koji nisu borci i koji to ne mogu podnijeti. Zato si ti kriv što je nisi naučio.- rekla je mirno te krenula opet zagrist svoju palačinku. Ana ju je pogledala uvrijeđeno.
-Zar stvarno misliš da ne bi podnijela tvoj lagani udarac u glavu?- u glasu smo joj mogli osjetiti uvrijeđenost. Rea je pogledala tužno u svoju palačinku pa je s mukom spustila, ta radnja mi je bila smiješna pa sam se lagano nasmješio.
-O ne, sigurna sam da bi podnijela. Podnijela bi ti i više od laganog udarca, ali to su moji principi po kojima živim. Ta pravila ne kršim, pa barem pokušavam ne kršit. Ako neko slabiji krene mene napadati samo izbjegajem udarce bez da ih uzvračam.- rekla je smireno.
-Nikad ne bi rekla da si slaba, ali istina je da si slabija od mene i ne želim ti nikako nauditi jel si jedina prava prijateljica koju sam ikad imala. Nitko me nikad nije pozvao da sjedim za njihovim stolom u kantini, nitko se nije veselio što idu sa mnom na satove, ja sam sve morala trpiti da se ne bi saznalo da sam Munja. I fizičke i psihičke napade kojih je bilo puno. Izdržala bi sve šta sam mogla, a kad više ne bih mogla, kad bi pukla, nisu me dirali. Ali počeli su sumnjati pa sam se morala seliti.- Ana ju je odmah zagrlila i Rea je nju, pošto je Rea bila niža od Ane izgledale su preslatko. Nisam nikad ni mislio o tome da je morala održavat krinku. Ona je tako dobra osoba i nakon svega što joj se dogodilo ona još drži do svojih principa. Razdvojile su se od zagrljaja.
-Mogu li sad pojest palačinku, gladna sam.- rekla je očajno Rea
-Aj, aj idi.- rekla je nasmiješeno Ana. Rea je taman krenula zagristi kad
-Ali nisi mi odgovorila na pitanje.- rekla je brzopleto Ana svi smo se lagano nasmiješili na Reinu facu očaja.
-OŠAO JE POD TUŠ, MISLIM KAKO NE MOŠ OSJETIT TAJ PREKRASAN MIRIS NJEGOVOG ŠAMPONA.- rekla il bolje rečeno vilnula je Rea. Puhnula je iznervirano.
-Ima li ko još pitanje il mogu u miru pojest jebenu palacinku?!- pitala je iznervirano, nitko se nije usudio ništa pitat. Taman je krenula ponovo zagristi palačinku kad su u kuhinju ušli Ivana i Emilo koji nisu gledali gdje idu i slučajno gurnuli Reu kojoj je palačinka ispala na pod. Zbog njenog očajnog pogleda prema padnutoj palačinki jedva smo se suzdržavali od smijanja.
-Ja nikad neću okusit ove palačinke jel da?- pitala je s tolkom mukom da smo svi pukli smijat. Ivana i Emilo nisu znali što se događa, ali su se počeli smijati s nama. I Rea se počela smijati s nama.

Nakon dugog smijanja i objašnjavanja Ivani i Emilu što su propustili odlučili smo se malo sunčati i plivati. Za ovo doba godine je bilo začuđujuće vruće. Ana je Rei dala neki svoj kupaći koji je ona odbila rekla je nešto da se ne sunča da joj je koža previše osjetljiva na sunce pa brzo pocrveni, lagala je naravno. To je sve nekako zbrljano rekla da je čak i Ana skužila da laže. I onda ju je uprla da joj kaže pravi odgovor zašto. Rea je priznala da ima puno ožiljaka na tijelu i da ih ne voli pokazivati, ali i da brzo pocrveni ako nema kremu. Kad ju je Ana pitala odakle su joj ti ožiljci rekla je da joj ne želi lagati, ali da joj ne može reći. No uporna Ana ju je uspjela nagovoriti s rečenicom "Ti ožiljci su samo sjećanje na ono što ti se dogodilo i iz čega si izašla jača, preživjela si što god da ti se dogodilo, ali ključna riječ preživjela i na to te ožiljci podsjećaju, ne muku i bol nego na to što si doživjela i preživjela." Rei su se u očima mogle vidjet suze od sreće što je našla takvu osobu, odmah ju je zagrlila. Još ne znam koje je njeno pravo ime, a ona ne zna da ja znam da Rea Martinez nije njeno. Htio bih ju pitat, ali ne želim da se naljuti na mene kad sazna da sam je istraživao. Ali ajmo se vratiti u sadašnjost. Mi smo već izvadili još dvije ležaljke za Davida i Reu i pripremili Reinu. A pod pripremili mislim stavili veliki ručnik preko ležaljke, postavili suncobran, donijeli stolić do ležaljke i na stol stavili kremu za sunčanje i naravno palačinke.

Ana i Rea su izašle iz kuće. Mislim da je ovo prvi put od kako znam Reu da nosi nešto osim crnog. Mislim ima crni kupaći, ali Ana joj je dala roze naočale i neku rozu "maramu" za plažu, nemam pojma kako se zapravo kaže, a i nije me briga.
-Rea tvoja ležaljka čeka.- rekao sam i teatralno pokazao prema jedinoj ležaljci sa suncobranom. Ona se nasmijala i još više joj je narastao osmjeh kad je vidjela palačinke.
-Hvala na ovome, ali niste trebali. Sjela bi ja i na pod, ali hvala.- rekla je. Moja ležaljka je odma bila do njene.
-Previše je vruće za sunčanje idem se prvo malo okupat.- rekla je te ostavila naočale i skinula gumicu sa glave, raspustviši kosu. Stala je pokraj ležaljke i duboko udahnula. Valjda se psihički pripremala za najgore reakcije. Skinula je tu neku maramu i bacila je na ležaljku te uskočila u bazen. Ona je stvarno imala ožiljaka. Jasno su se vidjeli ožiljci na unutrašnjoj strani bedra, vidjele su se masnice od prekjučer i par izbljedljelih od prije par dana, na leđima su joj bili ožiljci kao da ju je netko bičevao, iznad donjeg djela kupačeg su isto bili nekakvi ožiljci, ali ne znam od čega su mogli nastati, a na šaci je još imala ranice od kako je isprebijala one kretene pije dva dana, jučer je skinula zavoj. Kad sam vidjeo kako izgleda postao sam strašno ljut na te osobe koje su joj to napravile. Ove masnice nisu bile nešto, ali ovi ostali ožiljci su me tolko razljutili da nisam mogao ostati. Otrčao sam u podrum i počeo lupati vreču iz sve snage. Kad nađem osobe koje su joj to napravile ubit ću ih, sporo i jako bolno.

Rea POV:
Osjetila sam njihove poglede na sebi i osjećala sam se sramotno. Fokusirala sam se na Anine riječi, pa barem sam pokušavala. Kad sam vidjela kako Liam trči unutra i lupa vratima iza sebe. Znala sam, smatra me užasnom, nije me mogao ni pogledati, što bi bilo kad bi znao od čega su ovi ožiljci iznad mog donjeg djela kupaćeg, kako bi onda reagirao. Izašla sam iz bazena i brzo uzela ručnik, krenula sam prema kući sa suzama u očima. Ana me je uhvatila za ruku. Naglo sam je izvukla iz njene ruke.
-Znala sam da je bila greška, on me nije mogao ni pogledati.- jedva sam rekla zbog grča u grlu. Otrčala sam u njegovu sobu u potrazi za svojom odjećom. Izgleda da ju je Ivona oprala. Osušila sam se brzo ručnikom i malo posušila kosu. Obukla sam odjeću i patike. Bila sam sprema otići iako nisam znala ni gdje se nalazim ni gdje trebam krenuti.