•18•

1.8K 94 40
                                    


"Čestitam. Zaista si bio odličan. Mada, i dalje bih mogla da te naučim po koju stvar", čestitam mu čim se pojavi u loži, ali ipak iskoristim priliku da ga malo zezam. Pobeda je očito pozitivno uticala na njega, jer se nasmeje na šalu, ali mi i uzvrati.

"Kao onaj savršeni dribling na Svetskom?"

"Ma daj, moraš da priznaš da nije bilo loše. A i Dušan prosto obožava da me hvali, čak i kad za to nema opravdano pokriće."

Padne mi na pamet da ga zezam za penal, ali ućutim na vreme. Znam koliko nije prijatno kad omašiš neki penal, a zaista ne želim da se ponovo posvađamo.

"O čemu razmišljaš?"

"Ništa posebno. Idemo kući?", upitam ga uz osmeh, a on me pogleda iznenađeno, ali ništa ne izgovori.

"Šta?", pogledam zbunjeno u njega, a on odmahne glavom.

"Ništa, samo... Upravo si rekla kući. Mislim da ti je to zapravo prvi put."

Zacrvenim se i sklonim pogled na drugu stranu, a on se nasmeje.

"Izvini, samo mi je malo čudno. Ali nisi ništa pogrešno rekla, jer to ti od sad i jeste kuća."

Ruku dajem da sam sad crvena kao paprika. Mrzim što uspeva ovako da utiče na mene.

Proguramo se kroz gužvu do njegovog automobila, pa pusti moju ruku, koju je držao sve ovo vreme. Ne znam što pravim toliku frku oko toga. Pa i deca u vrtiću se drže za ruke i to apsolutno ne znači ništa.

"Jesi dobro?", upita me nakon što se smestimo u autu i krenemo ka stanu.

"Odlično. Što pitaš?"

"Samo mi izgledaš malo pogubljeno", kaže dok ne skida pogled s puta.

"Ako ćemo iskreno, Feđa, otkako je sav ovaj haos počeo, nisam se osećala ovako dobro kao sad. To je magija fudbala", nasmejem se, jer zaista je neverovatno kako mi od fudbala uvek bude bolje.

"Ti si totalni zaluđenik", nasmeje se, a ja samo klimnem glavom svesna te činjenice.

"Odrastala sam sa Dušanom i njegovim društvom. Nije baš da je bilo moguće da ne zavolim fudbal."

"Onda si ti još i dobro ispala, s kim si odrastala."

"Hvala", zbunjeno ga pogledam, te nakon što shvatim da njegove reakcije neće biti, vratim pogled ka prozoru i udubim se u muziku.

"U kom si ti veku ostao?", upitam ga nakon što odslušam par pesama sa njegove liste, a on me zbunjeno pogleda.

"Niko te nije obavestio da je latino najpopularniji trenutno?", primetim kako me uvređeno gleda.

"Zašto bih slušao nešto što ne razumem?"

Otkačim njegov telefon i povežem svoj, pa pustim Malumin novi album.

"Bukvalno ne razumem ni reči. Baš me živo interesuje da li ti razumeš išta."

"Zapravo da, razumem", ponosno izgovorim, a on me zbunjeno pogleda.

𝑆𝑎𝑚𝑜 𝑍𝑏𝑜𝑔 𝑁𝑗𝑒𝑔𝑎 ✅Onde histórias criam vida. Descubra agora