•5•

2.4K 66 18
                                    


"Ma daj, uzeo si jači klub. Nije fer. A ne radi mi ni džojstik kako treba", Denis počne da kuka, a ja se samo nasmejem i još jednom zatresem mrežu.

Sedimo u hotelu, nakon napornog treninga i igramo FIFU. Baš zrelo, zar ne?

"I šampion je Fjodor Smolov", uzviknem nakon što završim i ovu partiju i spustim džojstik na sto.

"Mora se priznati, dobar si", Artjom mi oda priznanje, a ja se zahvalim. Koliko sam danas dobre volje.

"E momci, imam novosti", pozdravi nas Golovin koji je upravo ušao u sobu. Svi se okrenemo ka njemu, željni da čujemo o čemu se radi.

"Dušan nas je pozvao da gledamo utakmicu Belgije i Paname s njima. Idemo?", upita veselo, a prvi se ubaci Denis.

"Biće Ana?"

"Nisam siguran. Nije neki spektakl od utakmice, ali možda će ići da gleda", nesigurno odgovori, a meni lakne jer je možda ipak neću videti.

"Nadajmo se da neće", Denis prokomentariše, dok ja u sebi molim Boga da ode na tu utakmicu. Ne bi baš bilo prijatno biti u istoj prostoriji s njom, nakon svega.

"Znači idemo?", ponovo upita da bi bio siguran, pa svi klimnu glavom.

"Feđa?"

"Što da ne?", slegnem ramenima, pa krenem ka svojoj sobi.

"Budi spreman, krećemo za deset minuta", dobaci mi, a ja klimnem glavom i odem u svoju sobu da se spremim. Ipak treba da izgledam dobro dok budem nervirao Dušana, svojom pojavom.

A i u slučaju da ona ne ode na utakmicu, ne bi bilo na odmet da izgledam dobro, zar ne?

Presvučem se i spustim stepenicama do hola i ostalih momaka.

"Biće zabavno", Jurij mi kaže, aludirajući na moj mogući susret sa Anom.

"Nadam se da neće. Ne volim ponovne susrete."

"Zar nisi razmišljao o tome da ponovite proteklu noć?", iznenađeno me upita, a ja odmahnem glavom.

"Nećemo to ponovljati. Čim se ponovi, postaje ozbiljno i komplikovano. Ja volim jednostavno i neozbiljno."

"Feđa, ja tebe uopšte ne razumem. Spavao si sa devojkom, koja je san mnogih, a ni najmanje te ne dotiče. Gde bi meni kraj bio da padaju na nene, kao što padaju na tebe?", požali se, a ja se nasmejem.

"Veruj mi, ne treba ti to. Imaš devojku i život ti je super."

"Znam sve i jednu sitnicu o tebi, a ipak mi nikad nisi rekao zašto ste se razveli", pogleda me ispitivački, a ja uzdahnem. Ne volim baš da pričam o tome.

"Varala me. Jako dugo i ne samo s jednim tipom. Tad sam shvatio da osećanja ne valjaju. Treba jednostavno uživati u životu i držati se podalje od bespotrebnih osećanja. Samo tako ne budeš povređen", otvorim dušu i shvatim koliko mi je to zapravo trebalo da se osetim bolje.

"Istina je da te uvek neko povredi. Ali poenta svega je da nađeš nekoga ko je vredan toga."

"Idemo", prekinem priču o ljubavi, pa izađem iz sobe, a on krene za mnom.

"Ti si zaista teška osoba", tiho prokomentariše da ga ja ne čujem, ali to se ipak desi. Samo se osmehnem, jer je to istina, ali mu ništa ne kažem.

"Spremni ste?", Golovin nas pogleda, a mi potvrdimo. Izađemo iz hotela i krenemo ka drugom kraju grada, gde su smešteni srpski reprezentativci.

Uđemo jedan za drugim u njihov hotel, pa ih zateknemo u holu. Golovin se pozdravi sa Dušanom, a on složi neku namrštenu facu kad primeti mene, ali ipak ništa ne kaže.

"Ana je tu?", Golovin ga upita, a primetim da su se i ostali približili da čuju.

"Otišla je da gleda utakmicu. Obožava Belgiju", ponovi isto što i pre utakmice sa Španijom i dok ostali tužno uzdišu, ja se nasmejem.

Opasno su se naložili na nju, a ona ih kulira maksimalno. Kad god treba da dođu, ona pobegne na utakmicu, pod izgovorom da zaista obožava jedan od timova.

"Baš šteta", Denis i Golovin tužno prokomentarišu, a ja iskoristim ovu gužvu da zauzmem mesto na kauču.

"Vidim da se ti baš i ne zanimaš za Anu", na engleskom mi se obrati Aleks, a ja odmahnem glavom.

"Devojka kao devojka. Nisam baš zainteresovan za veze", kratko prokomentarišem, trudeći se da ne odam kako sam već spavao s njom.

"Pametno razmišljanje. Lakši je život bez njih."

Dušan odluta nekud, pa i ovi moji odluče da se smeste. Rasporede se po lobiju u kom ćemo gledati utakmicu i raspričaju se sa ostalim momcima.

A onda se pred nama konačno pojavi Dušan, ali ne sam. Pored njega se pojavi neki mlađi dečko, po izgledu bih rekao da je odavde. I shvatim da sam ponovo u pravu, nakon što ga Dušan predstavi.

"Opusti se, ne grizu", obrati mu se na engleskom, jer se dečko sav treze od nervoze. U tom momentu skapiram šta se dešava. Doveo ga je da nas upozna.

"Hteo sam da vas zamolim da se upoznate s njim. Vaš je ogroman fan."

Momci pristanu pa se jedan po jedan predstave. Ja, kao i obično, ostanem poslednji, jer ne volim da se guram. Kratko izgovorim svoje ime, iako to smatram nepotrebnim. Dečko me oduševljeno posmatra, što meni dodatno hrani ego. Pristanem da se fotografišem s njim, nakon čega on uz osmeh ode svojim poslom.

Shvatim da me Dušan i dalje posmatra neprijateljski. Ne razumem koji je njemu đavo. Već smo ustanovili da nisam spavao s njegovom devojkom. Nije mu ni sestra obzirom da ju je Aleks predstavio kao svoju sestru. Zapravo bi onda Aleks trebao da ludi, zar ne? A ipak on je prijateljski raspoložen.

Zanemarim njegove poglede i posvetim se utakmici koja počinje. Istina više smo došli zbog druženja, nego zbog fudbala, jer utakmica baš i nije neki spektakl, ali meni baš i nije do druženja.

"Je l' ona nas izbegava možda? Kad god treba da dođemo, ona ode na utakmicu", Golovin ga posmatra ozbiljno, a Dušan se nasmeje.

"Ona je fudbalski fanatik. Nisam je video skoro godinu dana pre svetskog, pa opet nemoguće ju je zadržati u hotelu. Štaviše, nije ni znala da dolazite. Voli Belgiju, naročito De Brujnea, pa sam znao da nema toga što bi je nagovorilo da ostane u hotelu."

Po sjaju njegovih očiju dok priča o njoj rekao bih da imaju neku posebnu vezu. Verovatno se onda zato ponaša zaštitnički.

"Otkud uopšte tolika ljubav prema fudbalu? Devojke su obično u svetu šminke i mode, ne fudbala. A evo nje na Svetskom Prvenstvu", Denis ga zbunjeno upita, a ja čekam da čujem odgovor na to pitanje. Čak i mene to interesuje.

"Ceo život je takva. Od starta se znalo da će se baviti fudbalom i ničim drugim. Čak i svoj odmor od fudbala, provodi ovde gledajući Svetsko. Ne može ta ni dva dana bez fudbala."

Čak se i ja nasmejem na ovo poslednje, pa nastavim da gledam utakmicu, pokušavajući da ne mislim o protekloj noći. Možda je Jurij u pravu. Možda bih mogao da ponovim stvari od sinoć.

Izvinjavam se što nastavak ide tek sad, totalno sam zaboravila da je trebalo da ide sinoć, a i ranije sam zaspala 😅

Ne znam kako vam se zasad čini, ali u budućnosti će biti još više delova koji se nisu spominjali u "Samo Zbog Njega" 🙈💙

𝑆𝑎𝑚𝑜 𝑍𝑏𝑜𝑔 𝑁𝑗𝑒 ✅Where stories live. Discover now