Mafijaški spoj II: Povratak otpisanih.

24

Evelin

Sjedila sam sama na rubu otvorenih ambulantnih kola pokrivena dekom i sa spravom za disanje preko nosa i usta. Na desnu nogu su mi stavili privremenu protezu i dali mi tablete protiv bolova i za smirenje. Prevrtala sam film u glavi od nesreće isto kao što se i naš automobil prevrtao.

Jakuze, sigurno. Saznali su.

Nečija crna silueta mi je privukla pažnju te sam pogled sa skršenog auta prebacila na tu osobu. Bio je to visok muškarac, sav u crnom sa kapuljačom preko glave i maskom preko nosa i usana. Mogla sam vidjeti da se nasmijao ispod maske te opreznim pokretima ruke svukao masku do brade.
"Jungkuk", izgovorila sam koliko sam mogla od maske koja mi je pomagala da dišem. Stajao je ispred mene tako visok i prav dok su se ispod profinjenog kaputa ocrtavali mišići. A ja, sva u haosu, izgrebana i raščupana sa maskom za disanje preko pola lica i sjebanom nogom u protezi, uspjela sam se nekako nasmijati.

Uzvratio mi je osmijeh i sjeo do mene.

Polako me je rukom pomjerio te sam se naslonila na njega umjesto tvrdog zida kola. Stavio je ruku na moju kosu i pomazio me.
"Dobro si, sve je u redu.", rekao je sa glasom odrasle osobe punim utjehe. Osjećala sam se sigurnom i nekako lakšom.

Te riječi su nekako vraćale stara sjećanja koja su pokucala na vrata.

"Otkud ti Kuk?", upitala sam.
"Naišao.", nasmijali smo se oboje.
Ustala sam u prav sjedeći položaj i pogledala u njega. "Šta se dešava, gdje je Jimin?", upitala sam kao iz stopa.

Okrenuo se i pogledao iza kamioneta te se ponovo okrenuo i pokazao prema šumarku koji se nalazio pored puta.

Gore je stajala osoba, takodje u crnom, i posmatrala nas. Kada je vidio da ga gledamo svukao je masku sa lica te skinuo kapuljaču pa kapu. Bio je to Jimin, isti kao i prije osim njegove kose.
"Više nije plava.", izgovorila sam polu-nadrogirana i nasmijala se. I Jungkuk se nasmijao. "Taehjung i Hečan su mu dali toliko da se približi.", rekao je a osmijeh mu je blijedio sa lica. I moj je.
"Zašto?"
"Taehjung mu ne vjeruje a s tim da i njega Jakuze traže kao i tebe, nije dobra ideja da budete blizu jedno drugoga. I ovo je rizično da vas vide.", rekao je i navukao mi deku preko glave toliko da mi se oči još vide. Nisam skidala pogled sa Jimina, nije se ništa promijenio.

"Zovi ga."
"Evelin."
"Boli me briga za Taehjunga a tek me za Jakuze zaboli nešto drugo.", svukla sam masku za disanje na šta mi ju je Jungkuk vratio nazad na lice i nastavio je pridržavati rukom. Pogledala sam ga u oči i suze su se počele nakupljati.
"Evelin, nemoj.", rekao je i palcem svukao jednu sa moje jagodice.

"Moram razgovarati sa njim. Jungkuk moram.", rekla sam već puna očaja. Uzdahnuo je duboko te ustao na noge. Izvukao je telefon te su se čuli zvuci tipkanja poruke.
"Imaš 5 minuta, reću da te je doktorica došla pregledati.", rekao je te otišao prema drugim kolima. Kada je nestao ugledala sam Jimina kako polako silazi na put. Srce mi je jače zakucalo i neka jeza je prošla kroz mene.