Mafijaški spoj II: Povratak otpisanih.

34

Prešli smo na sobu za sastanke u kojoj smo trebali samo postaviti ogroman okrugli sto i mnogo stolica.

Iza stolica bili su plakari u kojima će biti dokumenti, klučevi i sitnice koje će biti potrebne. Ispred stola postavila sam veliko platno za prezentacije dok je Namjun uz pomoć Jina zakačio projektor na plafon i povezao ga za računarom koji se nalazio takodje ispred stola. Tada su došli momci iz radnje za bijelu tehniku i namjestili nam klima uredjaje u sobi za sastanke, dnevnom boravku i sobi za elektroniku. Kada smo dovršili detalje u sobi za sastanke otvorila sam prozor sa kojeg se mogao vidjeti Seoul u daljini s tim da smo bili na uzvišenju.

Pogled je oduzimao dah što sam voljela.

"Otkud ti novac za sve ovo?", upitao je Namjun. Zatvorila sam prozor i okrenula se prema njemu.
"Čuo si da sam imala kliničku smrt, zar ne?", klimnuo je glavom.

"Zapravo je majka htjela da razgovara sa mnom. Moja mrtva majka. Sad ćeš reći da sam luda ali to je stvarno tako bilo. Oduzela me je na 2 minuta."
"Za tebe nikad ne bi mogao reći da si luda, mada ja sam ateista. Ne vjerujem baš u takve stvari ali saslušaću te.", sjeo je na jednu od stolica.
"Ja vjerujem u život posle smrti tako da si me zainteresovala sad.", rekao je Jin i sjeo pored njega. Nasmijala sam se.
"Znate da su naučnici utvrdili da se ne sječaš dešavanja iz svog života prije 3-4 godine?", upitala sam na šta su klimnuli glavom.
"Mozak ti nije dovoljno razvijen da zapamti takve stvari.", rekao je Jin.
"Ali osoba koja ima 30 godina ih može zapamtiti. Moja majka je imala 30 godina kada ju je otac ubio pred mojim očima, ja sam imala 3. Nisam se toga sjećala niti onoga što mi je rekla prije toga. Kada smo se srele na tom mjestu u mojoj glavi...", zastala sam i nasmijala se. Suza mi je skliznula tiho niz lice. Obrisala sam je i nastavila.
"Dotakla me je i sjećanja su mi se vratila. Otac je htio mene ubiti a ona je dala svoj život kako bi ja svoj nastavila. Rekla mu je da me ostavi ispred nečije kuće i da će se neko brinuti o meni. Dan kada je trebala umrijeti odvela me je na kupanje i rekla mi da je otvorila račun u banci i da je stavila veliku količinu novca za mene. Rekla mi je i pin kod koji da iskoristim kad dodje vrijeme i da će me ona posjetiti kada za to bude imala priliku. Ušuškala me je u krevet i kada je izašla na vrata nije ih stigla zatvoriti jer ju je ubio. Tada su nepoznati ljudi ušli i pokupili me. Toga sam se sjetila samo od jednog majčinskog dodira.", rekla sam. Jin je klimao glavom a Namjun je zamišljeno gledao u mene.
"I šta onda?", upitao je Jin.
"Ispunio je dio koji je mama rekla, ostavio me je na prag Tirgova. Možete misliti, iz Amerike sam došla do Koreje. Bila sam kod njih do 14 godine kada su me poslali na Rivijeru. Dalje već znate.", završila sam.
Namjun je i dalje bio zamišljen.
"Majka ti je još nešto rekla, zar ne?", upitao je. Pogledala sam kroz prozor pa vratila pogled na njega.
"Rekla mi je da se moram vratiti u Koreju i pronaći oca, da je on ključ Jiminovog oslobodjenja i da on drži odgovor na sva moja pitanja.", gledala sam zamišljeno u svoja stopala. Sad mi je jasno zašto Namjuna zovu Veliki Um. Kliknulo mi je.
"Zar ti to nešto ne govori?", upitao je Namjun. Jin nas je gledao naizmjenično iznenadjeno.