Mafijaški spoj II: Povratak otpisanih.

43

Njihovi ljudi su me uveli unutra.

Vila koju sam nekada pamtila kao najdraže mjesto, više nije bila ista.

Drugi namještaj.
Druge tapete.
Drugi ljudi.

Provjerili su me od glave do pete da li imam oružje i kada je to proteklo kako treba odveli su me na sprat u kancelariju gdje me je čekao Ajs.

Kada sam ušla bio mi je okrenut leđima i gledao je crnilo noći, mirno i hladno kroz prozor.
Sjela sam na stolicu a dvojica njegovih ljudi su stali iza mene, sa obje moje strane.

Polako se okrenuo.

"Mislio sam da sam davno završio sa tobom. Uporna si.", rekao je sa osmijehom i sjeo preko puta mene, na svoju veliku stolicu. "Nisam došla da se zajebavam Ajs.", na moj odgovor se grohotom nasmijao i ugrabio flašu Džina koji je bio s njegove desne strane.
"Piće?", upitao je na šta sam odmahnula glavom. "Biću kratka.", podigao je pogled prema meni. "Došla sam samo da ti dam blago za koje si za malo ubio i zbog kojeg si skoro uspio da mi se konačno usereš u život.", gledao je u mene blijedo. "Ne bih rekao da se baš sjećam okolnosti koje spominješ.", rekao je.

Zavukla sam ruku u džep.

Stavila sam ispred njega mali metalni USB koji je prije nekoliko godina boravio u lobanji mamuta, za malo ubio Jimina i rastavio nas.

Gledao je iznenađeno, na smjenu, u mene pa u USB.

"Ko bi rekao. Sve vrijeme je bio kod tebe.", uzeo ga je oprezno i prstima ga prevrtao po dlanu.

Ustala sam sa stolice. "To je samo jedan čin moje dobre volje. Sve što sledi,", nasmijala sam se, "sami preuzimate odgovornost.", izmakla sam se za jedan korak unazad.

Okrenula sam se prema dvojici džinova koji su mi blokirali put prema vratima.

Čula sam zvuk odgurivanja stolice te Ajsovu hladnu pojavu iza mene.
"Pustite je.", rekao je na šta su se izmakli napravivši dovoljno prostora da prođem.
Ajs je pomjerio pramen moje kose i stavio ga iza mog uha. "Ovo je čin moje dobre volje. Nadam se da ćeš ga zapamtiti.", šapnuo je.

Njegov dah je ledio moju kožu.

Nasmijala sam se i samouvjereno prošla pored momaka. "I da,",obratila sam im se, "imate nešto na čelu.", rekla sam. Ono što se stvarno dešavalo u pozadini, bilo je to da su ih Jungkuk i Jungi zajebavali sa običnim laserima.

Kada sam zatvorila vrata iza sebe osjećala sam olakšanje.

Izašla sam iz vile sasvim slobodno i još jednom se okrenula da pogledam tu čuvenu građevinu.

Vratiću se. Obećavam.

Ispred kapija bili su parkirani Jungkuk i Jungi. Sjela sam na zadnje sjedište te je Jungi udario po gasu.

Odjednom su sa svih strana počeli su da pršte meci, na šta sam se zadovoljno nasmijala. Sve je išlo po planu.
"Kako si nabavila jebenog neprobojnog ferarija?", upitao je Jungi dok je divljački ulazio u glavnu ulicu Seoula.
"Ako ti kažem moraću da te ubijem.", nasmijali smo se čuvenoj mafijaškoj šali.

Pahuljice su se tiho lijepile za zatamnjena stakla ferarija.

Ajs

Nedugo, nakon njenog odlaska, shvatili smo da su nas zajebavali laserima.
Odmah sam prišao stolu i priključio USB na laptop.
U momentu kada se učitao, prikazao se samo jedan PDF dokument.

To mora da je to.

Umjesto očekivanih dragocijenih podataka, u PDF-u se nalazila poruka od Evelin napisana debelim slovima.

"Ne dajte im da odu!", viknuo sam koliko mi je grlo dopustio.

Ovaj put je zagrizla zabranjeno voće.