35

491 32 0
                                    

"Ona zna za Jimina što znači da je znala i prije nego je umrla.", rekla sam.
"To se baš ne poklapa. Ako je tvoja majka mrtva to znači da te može pratiti kao duh.", rekao je Jin. Namjun je odmahnuo glavom.

"Čak i ja kao ateista znam da je to nemoguće jednom kada predju "most"."
"Jimin je tada imao 7 godina. Nešto ne štima.", rekla sam.
"Sjećaš li se Zevsa?", upitao je Jin.
"Ne baš. Imala sam noćne more u kojima je on bio glavni lik ali...", zastala sam.

"Nikad mu nisi vidjela lice.", dovršio je Namjun.
Ustao je sa stolice i prišao mi. Uzeo je moju desnu ruku i ispružio je. Pokazao je Jinu rukom da dodje te su obojica gledali u moju ruku.

"Ima ožiljak Namjun.", rekao je i pokazao na blijedu tačkicu na veni. Namjun je pustio moju ruku.
"Sjeća se stvari kojih se sjeća njena majka, a s tim da joj majka nije pokazala lice oca, to može da znači dvije stvari.", rekao je Jin obraćajući se Namjunu.

"Ili nije htjela da ga se sjeća ili je i njoj ubrizgana Pamtilica.", rekao je Namjun.
"Pamtilica, tečnost koja te tjera da zaboravljaš?", upitala sam. Klimnuli su glavom.
"S tim da si bila dijete brzo si sve zaboravila dok bi za odraslu osobu trebalo vremena. Što znači da Zevs nije razmišljao.", dodao je Jin.
"Ili je njemu bilo potrebno da njena majka samo zaboravi njega.", neko je pokucao na vrata te smo se sve troje trgnuli. Bio je to Jungkuk i stajao je na vratima sa drvenom kutijom u rukama.
"Donio sam probno oružje koje je Koškin poslao. Ovo do sada nismo koristili a on tvrdi da su dobri. Rekao je da ih Evelin testira i da mu pošalje spisak koje hoće da nabavi. Kaže da on časti."

"Odnesi u prostoriju za obuku. Čim izadješ pravo.", prošla sam drhtavom rukom kroz kosu kada je izašao.
"Slušajte, zakopajmo ovu temu u ovoj prostoriji za sada. Idem da sredim još jednu prostoriju a vi se pobrinite da napravite ručak, ekipa bi se brzo mogla vratiti. I Namjun, nadji nam kućno osoblje i zaposli koje misliš da je potrebno.", rekla sam i izašla iz sobe za sastanke.

Ušla sam u prostoriju za pucanje koja je bila ogromna za razliku od naše standardne. Unutra je većina stvari već bila namještena kao što su kabine za pucanje, mete i spremište za pištolje iz kojih se vježbalo. Napravila sam tajnu prostoriju koja se nalazila ispred kabina, odgnosno u prostoriji gdje su bile mete. Vrata su se nalazila na podu sakrivena crnim tepihom i tu sam odlučila ostavljati naše oružje kako ne bi došlo do incidenta kao onda kada smo bili na Havajima.

Sišla sam u tu prostoriju i uzela svo potrebno oružje i metke za obuku i ostavila ih u ormariće predvidjene za to. Takodje, imali smo više vrsta meta. Imali smo standardne papirne i nove koje su bile lutke napravljene da izgledaju baš kao čovjek. Bile su to jedne od onih na kojima su forenzičari testirali svoje teorije dok su pokušavali da otkriju kako je neko ubijen i na koji način.

Mafijaški spoj II: Povratak otpisanih.Where stories live. Discover now