Mafijaški spoj II: Povratak otpisanih.

54

Evelin

Opustila sam se na momenat u toploj kupki dok sam se igrala sa pjenom koja me je okruživala. Trudila sam se da ne mislim ni o čemu i da se maksimalno opustim. Namjun je bio upravu. Izgledala sam užasno.

Zatvorila sam oči i povukla se ispod vodene površine. Držala sam dah neko vrijeme dok nisam shvatila da čujem neke progušene zvukove. Izronila sam i ugrabila telefon koji je bio na podu pored kade a u tom procesu, nešto vode je završilo van kade.

"Čemu dugujem čast pozivu Vladimira Koškina?", upitala sam.
"Imam vijesti, prilično dobre.", nasmijao se i učinilo mi se da čujem kako čaša, koju je spustio na sto odzvanja. Duboko sam udahnula.
"Koliko dobre?"

...

Okupila sam najbolji dio ekipe u sobi sa sastanke. Bila je to standardna elitna ekipa Bangtana. Namjun je stao do mene.

"Imam dobre vijesti ali nemamo mnogo vremena.", pročistila sam grlo i prišla bijeloj tabli uzevši marker. Brzim pokretima ruke, nacrtala sam čip ili nešto što je podsjećalo na jedan. Nisam bila sigurna da li oni vide isto što i ja.

"Ova mala stvarčica u sebi sadrži velike stvari.", kucnula sam markerom po tabli i prešla pogledom preko njih. Zadrhtala sam kada sam ugledala Jimina ali sam isto znala da on mora biti dio ovoga i da ću se morati naviknuti na užasnu istinu koju ne mogu promijeniti. "Nalazi se u jednom od pametnih robota, koji se prodaje već sutra na aukciji u Italiji.", uputila sam pogled Namjunu na šta je prekrstio ruke. "Na čipu se nalazi lista svih uvoza oružja na crno, koja se prostire širom svijeta, tako da postoje velike šanse da nećemo biti jedina mafija tamo.", rekao je posmatrajući ih svojim opuštenim licem kojim nas je uvijek gledao kada bi nam predstavljao nešto. Falilo mi je to.
"To nam predstavlja najbolju šansu da obezbijedimo dovoljno oružja za rat za koji se spremamo. Što znači da je vrijeme da se bacimo na prava mafijaška posla.", dovršio je stavivši ruke na kukove. Klimnula sam glavom.

"Znači ponavlja se aukcija kao ona prije par godina?", njegov glas je privukao pažnju.
"Ne, ovaj put ništa ne kupujemo.", odgovorio je Namjun.
"Krademo.", dodala sam i pogledala u Jimina, a on mi je uzvratio zabrinutim pogledom.

"To isto znači da je ovo sjajna prilika da ostavimo naše brucoše da paze naš teren dok se mi budemo zabavljali po Italiji. Jaemin će dobiti tu čašt da pazi na njih.", rekao je Namjun i polako prišao novom prozoru ostavivši svoj pogled negdje u daljini.

"Ko čuje svoje ime napušta ovu prostoriju i odlazi na pakovanje. Na vašim krevetima se nalaze mali koferi koji će biti dovoljni za sve stvari koje vam budu najpotrebnije.", odmaknuo se od prozora i prišao mi, pružajući mi spisak sa imenima koji sam mu prethodno rekla da napravi. Uzdahnula sam.

"Jin, Taehjung, Jungkuk, Jungi, Houp, Taemin, Sena, Rio...", zastala sam. Podigla sam pogled sa papira i preusmjerila ga prema Namjunu koji je već gledao u mene. Ponovo je prekrstio ruke naslonivši se na sto, tako da je leđima bio okrenut ostatku ekipe. Klimnuo mi je jedva primjetno glavom i prstom kucnuo od sat, što je aludiralo na to da nemamo mnogo vremena. Zgužvala sam papir i bacila ga sa strane.

"I Jimin. Imate deset minuta za pakovanje, naćemo se ispred kapija tačno u 14 časova. ", okrenula sam im svima leđa dok sam čekala da  prostorija ostane prazna.

"Idi se pakovati.", pridigao se sa stola i krenuo prema vratima.

"Zašto on? Nemam povjerenja u njega.", uspjela sam izgovoriti prije nego je dohvatio kvaku od vrata. Prišla sam prozoru koji sam ranije ovoga dana, rasula na milion paramparčadi. Već je bio zamijenjen.
"Baš zato Evelin. Ti možda nemaš povjerenja u njega ali zato to ima ostatak ekipe koji i ne zna ono što nas troje znamo, a uz to, ovo je sjajna prilika da povratiš svoje povjerenje u njega.", vratio se i stao pored mene, posmatrajući me. Gledala sam strogo ispred sebe osjećajući se kao vojnik pored generala.
"Ne sumnjam da će ti se Jimin pokušati dokazati, a osim toga, ako i jeste loš lik u ovoj bajci ipak je dovoljno pametan da ne napravi neko sranje ispred nas. Još najmanje u Italiji gdje smo stranci i gdje je policija rigoroznija nego bilo gdje u svijetu.", rekao je sa samopouzdanjem i krenuo prema izlazu iz prostorije.
"Nadam se da si upravu.", krenula sam iza njega ostavljajući velike zelene doline iza sebe.