Mafijaški spoj II: Povratak otpisanih.

42

Evelin

Pokucala sam tri puta na vrata kao što mi je rečeno.

Čulo se škljocanje ključa i vrata su se otvorila, a Sangbinova glava je proškiljila napolje.
"Vi ste.", dodao je i pomjerio se da uđemo.

Ćutke smo ušli i sjeli za sto gdje nas je iz nekog nepoznatog razloga čekalo kuvano vino.
"Poslužite se", rekao je dok je prilazio ormaru iz kojeg je izvukao kutiju.
"Žurimo, imamo nekog posla. Je li to što nam je potrebno?", prošao je pored mene i spustio kutiju na sto.
Polako ju je otvorio a u njoj se krilo brdo telefona.

Zatvorio je kutiju i ponudio se da je odnese u gepek.

Dok je spuštao kutiju u gepek, Jungkuk i Jungi su već bili u autu.

Zalupila sam vrata gepeka kada se izmakao. "Ti i Jimin se poznajete?", upitala sam ga. Nasmijao se, i na moje iznenađenje, nije bio iznenađen.
"Hečan me je zamolio da ga posjetim s vremena na vrijeme. Kritičan je mali.", rekao je i protresao rukom crnu kosu koja je upila svaku pahulju koja se tamo našla. "Ne znam šta muljate iza mojih leđa, ali znam da dosta krijete.", prekrstila sam ruke i spontano ispustila dah kako bi se napravila para koja se razbježala oko moga lica.
Podigao je obrve i sa osmijehom, pomjerio je glavu prema dole u znak odobravanja moje izjave.

Bio je vješt i nisam ga mogla pročitati.

"Ja sam imao jedan zadatak koji sam ispunio. Ovo ostalo me se ne tiče, i ako, dosta toga znam.", napravio je dva koraka naprijed, prema meni.
Bio je prilično blizu moga lica i gledao me je direktno u oči. "Isto tako znam da si ti ta čuvena Evelin Montgomeri o kojoj je Jimin konstantno blebetao kad god bi pili u kafani. Poznajem te u glavu, i znam, da ćeš kad tad otkriti sve. Samo...", zastao je i nasmijao se kroz izdah. Pogledao je u stranu, te svoj pogled vratio na mene. Izmakao se za jedan korak i prekrstio ruke. "Još uvijek pokušavam shvatiti da li si zapravo luda ili previše hrabra za ono što pokušavaš postići."

Zagrizla sam unutrašnjost svog obraza.

"Možda oboje.", prišla sam mu. Sada sam ja igrala njegovu igru. "Ali vrlo dobro znam šta radim.", nasmijao se na moj odgovor a ja sam se okrenula prema autu.
"Evelin", zastala sam kod vrata.
"Sviđaš mi se znaš. Sviđaju mi se pravila igre koju si stvorila.", rekao je.
"Onda se pridruži mojoj igri kada budeš spreman.", okrenula sam se prema njemu. "Ili nisi dovoljno lud ili hrabar za to?", dodala sam.
Nasmijao se.
"Nemam hrabrosti da izgovorim ime čovjeka na kojeg napadaš. Niko nema.", okrenuo se i krenuo prema kolibi. "Ali hvala na ponudi.", doviknuo je.
"Ako se predomisliš, znaš gdje smo.", dodala sam i ušla u auto.

***

"Zašto smo ovdje?", upitao je Jungkuk kada je izašao iz auta.
"Imam osjećaj da ćemo se uvaliti u govna.", uzdahnuo je Jungi i pogledao prema staroj Bangtanovoj vili.

Izvukla sam pištolj iz kajiša na nozi.

Provjerila sam sarzer u Glocku, te ga vratila na prvobitno mjesto i otključala pištolj.
Bili smo na priličnoj visini jednog brda sa kojeg se sjahno vidjela nekadašnja Bangtanova vila.
"Idemo samo ostaviti poruku.", rekla sam i vratila pištolj na kaiš. Jungi se nasmijao. "Svjesna si da ulazimo u zmijsko gnijezdo?", upitao je na šta sam slegnula ramenima.

"Znam šta radim.", pogledala sam u njih. "Ne mogu mi ništa jer imam nešto što im je potrebno.", stavila sam ruku u džep provjerivši da li je predmet mog iskaza bio u džepu.

"Razumjeću ako ne želite sa mnom."

________________________________________
Vratila sam se, napokon, nakon dužeg vremena.
Radila sam dosta na priči, popravljala sam neke dijelove, a što se tiče većih izmjena, poslednjih par dijeliva sam obrisala jer ću promijeniti malo tok priče, a promjena počinje od 41 dijela tako da predlažem da ga ponovo pročitate kako bi vam bilo jasnije šta sam uradila.

Vidimo se u sledećem nastavku 💓