Mafijaški spoj II: Povratak otpisanih.

41

Evelin

Bila sam obučena sva u crno, u novoj opremi, i uzela sam ključeve od crnog ferarija.

"Jungkuk i Jungi spremite se, idemo se provozati. Ponesite glock i jedan lakši pištolj. Imate u kovčegu kajiševe za pištolje koji idu oko noge a u novim jaknama imate posebne džepove za municiju. Čekam vas u garaži.", rekla sam kad sam ušla u dnevni boravak.
Ustali su momentalno i otišli prema garderoberu dok sam ja svratila do frižidera te sišla u garažu.

Ugledala sam Hoseoka kako pregleda baš jedan od ferarija.

"Kakav je?", upitala sam kada sam prišla haubi.
Izvukao je glavu iz unutrašnjosti auta i nasmijao se. "Upalio sam ga malo prije, prede kao mačka. Ubacio sam malih promjena koje će mu pomoći da potegne još brže. Opustio sam papučicu gasa i smanjio krkljanje auspuha tako da bi trebao biti spreman za vožnju.", rekao je i ponovo zavirio u njegovu unutrašnjost, zavrnuo jedan prsten te spustio haubu.

Zadovoljno je obrisao ruke krpom.

Iz džepa sam izvukla limenku Sprite-a i bacila mu je. Spretno ju je uhvatio i par puta okrenuo u ruci te mi uputio onaj svoj topli osmijeh.
"Dugo nisam pio jedan.", njegove riječi je propratio zvuk otvaranja limenke i prigovaranja sode.
"Naručila sam manji frižider da ti donesu ovdje i napune takvim limenkama pošto znam da nećeš htjeti izaći odavde. Posle ćeš dobiti jedno iznenađenje. Nadam se da je auto spreman da sjednem u njega?", upitala sam na šta je klimnuo glavom.

Otključala sam ga i sjela na bijelo kožno sjedište. Prije nego sam zatvorila vrata, Hoseok je prišao i sageo se te mi pokazao par uputa na kontrolnoj tabli.

"Daj Hoseok, to je auto ne avion. Snaći će se ona.", potapšao ga je Jungi po ramenu te je sjeo na suvozačevo mjesto.
Jungkuk je uletio na zadnje sjedište te sam ga upalila.

Ispustio je prilično zadovoljavajući zvuk.

"Srećno!", viknuo je Hoseok jer je eho koji se širio garažom bio preglasan. Otvorio nam je garažna vrata te sam brzinom munje izletila. Zastala sam na izlazu iz dvorišta vile i svezala pojas.

Primjetila sam da se i Jungkuk na zadnjem sjedištu svezao na šta sam se nasmijala.

Dala sam gas te smo se izgubili u noći.

Upalila sam mali ekran koji mi je prikazivao mapu Seoula i pritisnula malo dugme koje se nalazilo pored njega. Iznad malog ekrana sada se spustio veći koji je bio povezan sa prostorijom gdje se nalazila ekipa hakera. Jungi nije djelovao iznenađeno dok su Jungkukove oči bile širom otvorene.

"Namjun kakva je prognoza?", upitala sam.
"Čuo sam se za Jaeminom, kažu da je sve prilično čisto, što znači da su u bazi. Upisao sam ti u gps gdje trebaš doći da pokupiš telefone.", rekao je na šta sam pogledala u mali ekran gdje se u tom momentu iscrtala crvena linija.
"Hvala Namjun, ostanite na liniji.", rekla sam te se veliki ekran vratio na plafon auta.
"O kakvim telefonima je riječ?", upitao je Jungi. "Otkud ti pare za sve ovo?", dodao je Jungkuk.

"Telefoni koji su šifrovani, što znači da nas niko ne može prisluškivati niti neko može provaliti u njihov sistem. U slučaju da provali, automatski su namješteni da brišu sve podatke. A što se novca tiče, to je moja i Koškinova stvar. Zajedno smo ulagali u sve.", skrenula sam i tako se u momentu parkirala.

Nalazili smo se na ivici grada, odmah kraj jezera.

Voda je izgledala kao jedno veliko ogledalo dok je preslikavala svjetla Seoula sa druge strane jezera. Veče je bila magična što je dodatno izražavao bijeli pokrivač u kojem su ostajali naši tragovi čizama dok smo gazili prema maloj drvenoj kućici.

Jedna pahuljica mi je pala na nos.