Mafijaški spoj II: Povratak otpisanih.

25

Jimin

Prišao sam joj polako dok sam pokušavao procijeniti njeno lice. Oči su joj bile crvenkaste od suza a usne i nos su bili pokriveni maskom za disanje koju je pridržavala rukom. Sjeo sam do nje dok mi je srce ludački lupalo.
Bili smo okrenuti jedno prema drugome, tako blizu, gledali smo se u oči.
Nakon svega, svih tih godina, tišina izmedju nas mi se činila previše glasnom. Nisam znao šta da kažem, šta da uradim i kako da se ponašam ali sam jedno znao; prosto sam sve vrijeme živio sa njenim licem u srcu, s nekom vrstom slatkog, bolnog tištanja. A sada, kad sjedim ispred nje, nisam svjestan stvari koje bi mogle da se dese. Neke stvari se moraju učiniti čak i ako postoji rizik. To je prva važna stvar koju sam ikada saznao, a da je nisam saznao od majke.

Podigao sam dlan i polako svukao deku sa njene glave.

"Bože.", izustio sam dok sam se gubio u njenom pogledu. Nasmijala se, i ja sam.
"Ništa se nisi promijenio, osim tvoje boje kose.", rekla je na šta sam klimnuo glavom.
Nisam čak ni htio da pričam, samo sam htio da je zagrlim i slušam kako priča.

Neka riječi padaju kako bilo, tada možda padnu i na ljubav.

"Znam da nas ovo može dovesti u opasnost ali ne znam kada ću ponovo dobiti priliku da razgovaram sa tobom.", zastala je. "Imam par pitanja za tebe." Klimnuo sam glavom. "Slušam", rekao sam. Pokušala je pomjeriti nogu koja je bila u protezi da se bolje namjesti te je uzdahnula.
"Čula sam tvoj razgovor malo prije sa Taehjungom. Reci mi...", stala je. "Da li si uradio to zbog mene? Prislonio pištolj Namjunu na čelo?", iz nekog nepoznatog razloga gledala je u stopala a ne u mene.
"To te muči?", upitao sam je i polako je prstima uhvatio za bradu. Podigao sam joj glavu tako da me gleda u oči.

Nesvjesno sam se previše blizu približio tako da sam se malo odmakao.

Trepnula je par puta prije nego je odgovorila. "Jakuze su te ucjenjivale a ja sam bila meta, zar ne? Tražili su od tebe da odglumiš napad na Namjuna kako bi napustio Bangtan i za njih  pronašao moga oca. Jesam li upravu?", posmatrala me je sa nekim jadom. Čuo sam korake iza sebe i u sledećem momentu kraj nas su stajali Taehjung, Hečan i Jungkuk. "Jimin.", rekao je Hečan tonom koji je govorio Nestani iste sekunde.
Nisam mogao.

Sjedio sam tu i gledao u nju iznenadjeno.

"Jimin odmakni se od nje.", Taehjung je krenuo prema meni i kada sam bio spreman da ustanem i pobijem se sa njim jer više nisam mogao da trpim njegovu narav, Evelin je podigla pištolj na Taehjunga pogleda i dalje prikovanog za mene.

"Evelin spusti pištolj.", rekao je Hečan. Pogledala ga je ljuto. "Dok ga ne saslušam niko ga neće otjerati a ako neko pokuša kunem se da ću ga upucati." , rekla je skoro pa režeći.

Zaboravio sam koliko je bila tvrdoglava.

I onda sam shvatio da je pištolj koji ona drži u ruci bio moj.