Anđeo moga pakla (Niall Horan)

Baudelaire

Opet sam noć provela isto.Opet noćne more koje me probude usred noći.Čitala sam pjesme iz svoje bilježnice i tako je noć brzo prošla.Lagano sam otvorila ladicu i nježno sam ispustila rokovnik u ladicu.Na brzinu sam se otuširala i navukla sam na sebe ono na što sam prvo naišla.Crne traperice i karirana košulja,pa i nije loše pomislila sam promatrajući se u velikom zrcalu u sobi.Ma kao da me briga kako izgledam,pomislila sam odmahujući rukom.Zgrabila sam torbu koja je stajala na sred poda gdje sam je jučer nervozno bacila.Škola,najgora ustanova.Mrzim je,ali ne radi učenja nego zbog svih onih koji su u njoj.Šminkerice i mamini sinovi.

Lagano sam zatvorila vrata i krenula sam u školu.Ovo je bilo još jedno pomalo hladno jutro.Jesen je opasno kucala na vrata i hladnoća je postajala sve gora.Ubrzala sam korak jer bi mogla zakasniti,ali ipak sam stigla dvije minute prije početka.Utrčala sam u učionicu i sjela u svoju klupu u zadnjem redu.Voljela sam doći što kasnije kako bi izbjegla sve te poglede i ogovaranja.Odmah nakon mene je ušao i profesor Ackerman.Profesor Ackerman je simpatični gospodin od nekih 50 godina.Oduvijek sam se pitala kako netko tako drag i simpatičan može predavati tako dosadan predmet,matematiku.Nikada ju nisam voljela i svaki taj sat je izgledao isto.Sjedila bi i pokušavala je pratiti,ali nije išlo,pa tako je bilo i danas.

"Dobro,danas ćemo se upoznati s Intervalima."-profesor je uzeo kredu i na staroj zelenoj ploči je velikim slovima napisao naslov Intervali.

"A što su Intervali?U matematici intervalom nazivamo skup realnih brojeva, koji se nalaze između dva poznata broja, ta dva broja se nazivaju granice intervala."-profesor Ackerman je to objašnjavao s tolikom strašću i sjajem u očima,baš onakvim sjajem kakav sam ja imala kada bi čitala poeziju.Ali,profesora je u tome omelo kucanje na vratima.Mrzio je kada ga netko prekida.Nervozno je dao potvrdu za ulazak i bijela vrata su se počela otvarati.

Unutra je ušla profesorica Donaldson moja najdraža profesorica.Profesorica Donaldson predaje književnost,a ujedno je i moja razrednica,ali nije ušla sama.S njom je ušao i jedan dečko.Kratke plavkaste kose koja je sjajila kao žitna polja po kojima je pala jutarnja rosa.Plavih očiju sjajnih kao more,usana rumenih kao vino.Da,da tako bi ga opisala neka pjesnikinja,ali za mene je on bio još samo jedan šminker i mamin sinčić.Ostale djevojke su ga gledale kao da je priviđenje,što je u meni stvorilo još veću odbojnost prema njemu.

"Draga djeco,ovo je Niall Horan,naš novi učenik."

"Dobro jutro."- pozdravio je sve s osmijehom.

"Niall sjedni negdje gdje želiš."-rekla mu je profesorica Donaldson i onda je izišla.Sve više se približavao mom stolu.

"Zauzeto."- ljuto sam rekla držeći stolicu nogom da je on ne može izvući.

"McBeth,Horan brže to malo.Nemamo cijeli sat."-Profesor Ackerman je već gubio živce.Nervozno sam otpuhnula i pomaknula nogu.Sjeo na mjesto pored mene i profesor je nastavio priču o intervalima.Ovaj je uzeo bilježnicu i nešto je napisao na nju i gurnuo ju je prema meni.

Ja sam Niall.Ti si?;)

Uzela sam kemijsku,pošarala to i odgurnula bilježnicu.On se samo nasmiješio na to i počeo je pratiti nastavu.Djevojke su i dalje gledale u njega i smiješkale su mu se.

Hvala Bogu ostatak sata nije dosađivao.Potpuno sam ga ignorirala.I nakon 45 minuta torture zvane Intervali oglasilo se zvono.Svi su odmah istrčali kao da je nekakva buna.Na brzinu sam skupila svoju bilježnicu u koju ni danas nisam ništa zapisala,osim možda koji stih,ali o intervalima ništa.Zapravo lažem,danas sam čak napisala naslov.

„Sada je književnost,zar ne?"-opet on,taj stvarno ne odustaje.

„Da.Ubuduće nauči raspored."-hladno sam mu odbrusila ulazeći u učionicu.Sjela sam na svoje mjesto,ali ovaj put ne zadnja klupa,već prva.Književnost je moj omiljeni predmet u kojem aktivno sudjelujem svaki sat.