Toliko puta si me spasio.Sada je red na meni

2K 160 88
                                    

"Gospodine Horan kao prvo da znate sa se ovaj razgovor snima kako bi se sačuvali svi dokazi stečeni u ovom razgovoru.Snimka će biti izrađena u tri primjerka,od kojih jedna snimka ide sudu,druga vama,a treća ostaje kod nas."-inspektor je čitao pravila koja sam pozorno slušao.-"U redu,sada ćete nam reći vaše podatke."-uzme drugi papir i crnu kemijsku olovku sa stola.
"Vaše puno ime i prezime."
"Niall James Horan."
"Datum i godina rođeja."
"13.-i rujna 1993."

Postavljao je mnoga pitanja i svako koje bi odgovorio on bi to zapisao na papir.

"U redu..."-ustane od stola i počne hodati po prostoriji s rukama na leđima.-"Recite mi razlog zbog kojeg ste pretukli gospodina Matta Watsona i pri tome mu nanijeli teške tjelesne ozljede?"
"Branio sam Rosario."
"Što je gospodin Watson učinio da vas je nagnao na to?"-da baš je gospodin pomislim u sebi.On se ne zaslužuje zvati ni čovjekom,a kamoli gospodinom.
"Na to vam ne mogu dati odgovor."-odgovorim hladno.
"Zašto?"
"Imam svoje razloge."
"Svjesni ste da time štetite sebi?"
"Svjestan sam svega."

Obećao sam Rosario da ću šutjeti i dati joj vremena da skupi hrabrosti,a kada bude spremna zajedno ćemo to učiniti.Nije me briga što ću zbog toga ostati tu.

"Dobro."-nervozno izgovori.-"Morati ćete prenoćiti tu."
"U redu."
"Trebate li nekakve preparate za te ozljede?"
"Ne,hvala."-odbijem bilo kakvu pomoć iako bi mi vraški dobro došla jer sada osijećam svaku ozljedu koju mi je gad nanio.

Jedan od ona dva policajca koji su me doveli uđe u prostoriju i odvede me u jednu od ćelija.Ćelija je bila grozna,hladna i vlaža.Dva kreveta su bila unutra,ako se ovakvi užasi i mogu nazvati krevetom.Ali sve mi je lakše kad znam da će ona životinja uskoro biti na ovakvom mjestu na kojem je trebao već davno biti.Uzmem staru i smrdljivu deku koja je bila na krevetu,legnem i pokrijem se.Nisam mogao zaspati pa sam samo gledao u plafon pun crnih fleka od vlage.

U mislima mi je bila Rosario.Teško mi je što sam je morao ostaviti,ali nadam se da je već sada kod mojih roditelja.Sjetio sam se i Ellie.Nadam se da gad neće i njoj nauditi.

ROSARIO P.O.V.

Čim su ga policajci odveli zaključala sam vrata.Svaki šum me plašio do smrti.Znam da sam Niallu obećala da ću nazvati njegovu majku,ali još nemam hrabrosti za to.Što da joj kažem da sam skoro silovana i da je njen sin zbog mene u zatvoru?!Niall,toliko je učinio za mene,a ja sam bila gadura prema njemu.Nije zaslužio da bude u pritvoru.Matt je trebao biti tamo,a ne on.Gad prokleti!Proklet bio dan kad sam ga upoznala.Na sam spomen njegovog usranog imena cijelo tijelo mi protrne.Kao da još osjetim njegove odvratne poljupce po svom tijelu.Odjurim u kupaonicu i povratim.Glavom mi prolaze one scene i ona groza bol koja me razdirala.Skinem odjeću sa sebe i uđem u kadu.Moram isprati njegov miris sa sebe.Uzmem šampon i istresem ga na spužvu.Snažno sam prelazila njome po tijelu,toliko snažno da mi je tijelo bilo crveno.Zapešća su mi bila modra od njegovog snažnog stiska.Uzmem ručnik,obrišem se i obučem tajice i plavu duksericu.Legla sam u krevet i pokušavala sam zaspati,ali čim bi zaklopila oči vidjela bi njegovo odvratno lice i ljigavi smijeh.

Nisam mogla više ovako.Moram nešto učiniti.Niall je učinio toliko toga za mene,spasio me i sad je vrijeme da ja spasim njega.Ustala sam iz kreveta,uzela sam njegovu jaknu koja je stajala na stolici.Sigurno mu je hladno sada.Navukla sam jaknu na sebe i spustila sam se u dnevnu sobu.Twix je ležao na podu i kada me vidio odmah je dotrčao do mene.

"Hej ljepotane."-kleknem ispred njega i zagrlim ga.-"Moram nešto obaviti.Moram spasiti našeg Nialla.Ti budi dobar i nemoj buditi susjede."-stalno tako razgovaram s njim i imam osjećaj da me uistinu razumije.

Anđeo moga pakla (Niall Horan)Donde viven las historias. Descúbrelo ahora