Anđeo moga pakla (Niall Horan)

Je li ova mora gotova?

"Ellie, hej. Nemoj plakati." - izgovaram dok dolazim do nje. Uzmem je za ruku i zagrlim je. Znam da joj je teško, ali uskoro će shvatiti da je ovako trebalo biti.
"Niall je li to istina?" - upita tiho kroz jecaje.
"Da, istina je. Žao mi je." - kada to kažem počne glasno plakati.
"Ne, meni je žao. Ona je toliko patila, a ja sam vjerovala tom monstrumu."
"Hej, u redu je." - naravno da nije u redu, ali znam da joj je teško i ne želim joj više otežavati.
"Nije u redu, Niall. I znam da i ti tako misliš samo si predrag da bi mi u lice rekao kolika sam gadura."
"Ellie, nisi gadura. Hej, pogledaj me." - podignem njenu glavu i vidim koliko pati. Oči su joj crvene od suza, a maskara joj se slijeva niz obraze. - "Ti si divna cura koja ima samo jednu manu, a to je naivnost. Zaljubila si se u osobu koja te ne zaslužuje. On je grozan i koliko god ti je sad teško budi sretna da nije i tebi naudio."
"Hvala ti.Ti si predivan i Rosario je prava sretnica što te ima." - pomislim na Rose. Zamišljam osmijeh na njenom licu kada sazna da je Matt napokon dobio što je zaslužio.
"Dođi, hajde. Odvesti ću te do wc-a da se umiješ i smiriš malo. Može?" - kimne glavom i krene sa mnom do wc-a.

Umila se i polako se smirivala iako je bila daleko od toga da je dobro.

"Jesi bolje?" - upitam je brišući joj suze na obrazu.
"Da.Hvala ti.Možeš sad ići."
"Ne, neću te ostaviti samu dok se ne uvjerim da si dobro."
"Ne, idi. Tješiš krivu osobu, Niall. Znam koliko ti Rosario znači i mislim da sada trebaš biti uz nju, a ne uz mene."
"Sigurna si?"
"Da.Idi. Ona te treba." - da, ima pravo. Moram biti s Rose.Kimnem glavom i krenem vani. - "Niall."
"Da?"
"Molim te nemoj ovo spominjati Rosario."
"Neću, ne brini."
"I nemoj učiniti istu pogrešku kao ja. Nemoj je povrijediti." - ta me izjava pogodi i opet osjetim onu gorčinu. Kad-tad ću joj morati reći istinu.

Ništa ne odgovorim na to. Samo odem. Brzim koracima sam se uputio kući da joj što prije kažem ovu divnu vijest.Trčao sam samo da što prije stignem.

"Sine, otkud ti tu? Zašto nisi u školi?" - mama odmah krene s pitanjima.
"Gdje je Rose?"
"Gore, je li se nešto dogodilo?" - upita pomalo zabrinuto.
"Pričat ću ti kasnije. Ne brini, sve je dobro. I više nego dobro." - odgovorim sa smješkom, poljubim je u obraz i otrčim na kat.Dođem pred sobu u kojoj je Rose, pokucam na vrata i sačekam njenu dozvolu da uđem.

"Tko je?"
"Niall je. Mogu ući?" - odgovorim cupkajući u mjestu jer jedva čekam da sazna ovo.
"Naravno. Uđi."

Uđem u sobu i kao hiperaktivno dijete počnem skakati po sobi, na što me ona čudno pogleda podižući obrvu.

"Jesi ti napušen ili koji ti je?"
"Ne, samo sam uzbuđen."
"A zašto?" - upita zbunjeno dok joj je obrva i dalje podignuta.
"Zbog ovoga." - uzmem mobitel, otvorim sliku i dam joj mobitel u ruke.
"Čekaj, hoćeš reći da?"
"Da, da, da. Matt je uhićen. Gotovo je, Rose."
"Zezaš me?"
"Ne. Istina je. Gad će platiti za sve što ti je napravio."
"Niall." - izgovori moje ime i počne plakati, ali to nisu suze žalosnice, već suze zbog olakšanja. Na njenom licu se iscrta osmijeh, onaj predivni osmijeh koji tako volim vidjeti. Malo zastane, a onda potrči prema meni i snažno me zagrli. - "Je li moguće da je zaista gotova ova mora?"
"Moguće je." - odgovorim sa smiješkom dok njoj osmijeh nije silazio s lica.
"Moram nešto obaviti." - odjednom izgovori puštajući me iz zagrljaja. - "Ideš sa mnom?"
"Da." -pristanem iako nemam pojma gdje idemo, ali znam da ju neću pustiti samu. Ne, dok tog gada zaista ne osude.

Uzela je jaknu s kreveta i veselo se spuštala niz stepenice. Nisam je nikada vidio tako sretnu i opuštenu. Takva mi se još više sviđala.

Brzim korakom smo došli na stanicu i sačekali autobus. Nisam je pitao gdje idemo, jednostavno sam uživao u pogledu na njene usne koje su bile razvučene u osmijeh.