"Kako nas zamišljaš za par godina?" - Niall me upita dok ležimo na krevetu u njegovoj sobi i buljimo u strop i slušamo I want to grow old with you sa stare kasete od Westlifea. Našli smo je u njegovoj kutiji na tavanu kada su njegovi preuređivali, a onda je on pronašao i svoj stari walkman.
"Biti ćemo i tada zajedno?"
"Pa nadam se. Želim da budemo." - nasmješim se na njegov odgovor. Pomisao da razmišlja o našoj budućnosti u meni izaziva nevjerovatnu sreću. - "Onda?"
"Pa ne znam, sretne valjda."
"Dobro, ja ću prvi." - izgovori sa smješkom, kratko zastane, zamisli se i onda nastavi. - "Zamišljam kako nakon dugotrajnih mučenja i učenja napokon završavamo fakultet, pripremamo zajedničku budućnost. Ti pronalaziš posao u jednoj školi i zajedno se selimo u Dublin. Iznajmljujemo lijepi stan, s prekrasnim pogledom jer znam koliko voliš promatrati grad u kasnim noćima, a onda, nakon nekog vremena dođu i djeca."
"Malo si ti to preubrzao." - prekinem ga i nasmijem se glasno.
"Pa dobro, ne trebamo žuriti." - gurne me laktom i nasmije se zajedno sa mnom. - "A ti? Kako nas ti zamišljaš?"
"Zamišljam djevojku čiji su strahovi i bol izbljedili i nestali zahvaljujući muškarcu čije ruke grle njen struk. Zamišljam mir i ljubav koju ona osijeća u njegovom zagrljaju. Zamišljam sreću. Zamišljam tebe kako me držiš čvrsto u zagrljaju i kako se smješiš dok promatraš koliko sam sretna uz tebe."
"Volim te princezo."
"I ja tebe prinče." - odvratim uz smješak i poljubim ga. Nastavimo i dalje tako ležati i on počne pjevušiti pjesmu koja trenutno svira.Opet se prisjećam trenutaka s njim i to zahvaljujući jebenoj pjesmi na radiju. Jebeni Westlife. Jebene ljubavne pjesme. Jebeni Niall i njegove laži. Nervozno ugasim radio i zavalim se na krevet.
Zašto je život ovoliko sjeban? Taman kad pomislim da sam dovela svoj život koliko- toliko u normalu opet se pojavi on i napravi kaos. Opet se sjetim nas, sreće koju sam osijećala s njim. Svih laži. Zajednička budućnost, očito ćemo je imati, ali na način da on bude podsjetnik na sve laži, podsjetnik kojeg ću opet morati gledati svaki dan. Nervozno bacim ukrasni jastuk na pod i pokušam zaspati što mi nakon nekog vremena i uspije.Ubrzo me probudi nekakva buka. Ustanem iz kreveta, lagano otvorim vrata i začujem Niallov glas. Kog vraga on radi tu? Približim se stepenicama kako bi ih bolje čula.
"Rosario, Rosario." - izdere se dva puta, a onda ga Taylor upozori.
"Prestani se derati. Spava."
"Gle, ja odavde ne idem dok ne popričam s njom." - odgovori mu bahato, a onda opet poviče moje ime.
"Zašto si toliko uporan? Jesam ti rekao da se ne vrtiš oko moje cure."
"Cura, da baš. Ti misliš da sam toliko glup da nasjednem na foru da ste vi par." - kvragu. Kako je shvatio to?
"Pa što?! To ne znači da ću ti dopustiti da je maltretiraš."
"Ja nju maltretiram?"
"A nego što radiš? Zašto jednostavno ne shvatiš da joj je dosta tvojih laži. Prevario si je i izdao, a sad glumiš da ti je žao." - Niall ništa nije odgovarao. Sigurno se šokirao zbog svih Tayevih riječi. - "Što je? Maca popapala jezik?"
"Šta ti znaš." - Niall odvrati nervozno.
"Sve znam, prijatelju. Sve."
"Niti smo mi ikakvi prijatelji, niti ti imaš ikakve veze s tim. To je između mene i nje i zato se ne miješaj. Idem do nje."
"Ne ideš ti nigdje. Sve se to mene tiče jer neću dopustiti ni tebi ni nikome da je opet povrijedi. Previše mi je stalo do nje i neću ti dopustiti da je mučiš."
"A što si ti? Njen odvjetnik? Zaštitnik, što?"
"Ne, nego osoba koja je zaista voli onakvu kakva je."
"Što si ti zaljubljen u nju?"
"Pa što i da jesam." - Tay kaže pomalo nervozno, a onda nastavi mirnim tonom. - "Gle Niall, ja se ne želim svađati. Činiš se dobar dečko, ali njena je želja da te ne vidi i ja samo to poštujem."
"Ne želi me vidjeti?" - Ma bravo biseru, sad si skužio.
"Žao mi je."
"Ne, u redu je. Zaslužio sam to."
"Dođi." - Taylor ga pozove i zajedno iziđu vani. Kog vraga imaju pričati? Sranje, sad ne mogu čuti.Još uvijek nemam snage suočiti se s Niallom i pričati s njim. Bojim se. Bojim se da ću opet popustiti i da ću opet pasti na njegove riječi i da će me opet povrijediti, a ja to više ne mogu.
Nakon par minuta začujem zatvaranje vrata i odmah se spustim u prizemlje."Budna si."
"Da." - odgovorim kimajući glavom, a onda ga zagrlim najsnažnije što mogu. - "Tay hvala ti."
"Nema na čemu, Rose." - poljubi me u kosu i onda nastavi. - "Drago mi je da sam pomogao, ali i dalje mislim da bi ga trebala barem saslušati."
"Nemam snage, Tay. Ne još."
"Ok. Nećemo o tome onda. Idemo večerati."
"Kuhao si?"
"Naravno." - namigne i krene u kuhinju, a ja krenem za njim.Ja sam postavila stol, a on je dovršio jelo i ubrzo smo zajedno večerali.
"A što ste pričali vani?" - jednostavno nisam mogla izdržati, a da ne pitam.
"Ništa bitno." - Tay kratko odgovori i nastavi jesti.
"Reci mi."
"No dobro. Rekao je da se kaje zbog svega i da ti želi svu sreću. I rekao je da pazim na tebe i da te ne povrijedim kao on. Onda je samo otišao." - Tayloru je to bilo teško izgovarati, a meni još teže slušati.
"Dobro si osmislio onu laž da si zaljubljen u mene." - prebacim temu da nestane ona neugodnost.
"To nije bila laž." - odgovori kratko pognute glave.
"Molim? Želiš reći da..."
"Da, to želim reći." - izgovori pomalo ljuto i ode na terasu ostavljajući me samu za stolom. Par trenutaka sam sjedila ko idiot zbog novog šoka i saznanja, a onda ustanem i odem do njega.Sjedio je na jednoj stepenici i nervozno je vrtio neku lopticu u rukama. Sjednem pored njega ne izgovarajući ništa.
"Gle, Rose oprosti. Žao mi je što si to ovako morala doznati, ali ja ti ne želim lagati." - izgovori i pogleda u mene. - "Znaš da ti ne volim lagati pa nisam htio ni sada. Ali ne želim da to promjeni nešto među nama. Ja sam svjestan da ti mene nećeš nikada gledati na taj način i to poštujem."
"Taylor ja.... Ne znam što bi rekla."
"Ne u redu je. Ja želim biti uz tebe, želim ti biti podrška i nadam se da će biti sve po starom, da ovo ne mijenja ništa."
"I ja želim da budeš uz mene Taylor. Treba mi osoba kojoj mogu vjerovati, a to si ti." - Taylor se nasmiješi i zagrli me.
"Tu sam i ne idem nigdje."Naravno da mi je čudno sada kada znam da je Taylor zaljubljen u mene, ali isto tako znam da ovo ne mjenja ništa među nama. I dalje možemo funkcionirati kao i prije. A tko zna, možda jednog dana ti osijećaji budu i obostrani. Jednog dana, kad zaboravim Nialla. Ako ga zaboravim. Moram, znam da moram.
(a/n) Jel se vi sjećate walkmana? Haha.. Ja se sjećam. To je bio hit kad sam ja bila klinka. Sjećam se svog narančastog walkmana. Sjećam se koliko sam bila sretna kad sam ga dobila i kako sam ga čuvala kao oči u glavi :D ok, dosta, parim stara baba xD Haj'mo mi malo o nastavku :D
Kao prvo Anđeo moga pakla ima preko 20 tisuća čitanja.. 20K WOW... Znači nevjerovatno :) Ajm so hepi :) HVALA VAM SVIMA KOJI ČITATE. HVALA SVIMA KOJI STE UZ PRIČU IZ NASTAVKA U NASTAVAK :) ❤
Znam da vama koji ste Rosiall shipperi ne odgovara ovakva situacija i da me hejtate, ali jbga :D dok ovo super paše onima koji navijaju za Rose i Tay- a :D (nemam shipp ime, ne ide mi to xD možda Raylor ili Ray :D imate vi kakvu ideju?)
Za koga ste vi? Komentirajte, odaberite :D (ako vam se da) Da znam kojih je više haha
Rosario i Niall (Rosiall)?
Rosario i Taylor?Do idućeg nastavka vam šaljem puno pusa ;) ❤
YOU ARE READING
Anđeo moga pakla (Niall Horan)
FanfictionOko sebe gradiš visoki zid i ne dopuštaš nikome da ti se približi, a duboko u sebi žudiš da se pojavi netko dovoljno hrabar da poruši sve zapreke i pokaže ti koliko mu značiš. Niall Horan