Anđeo moga pakla (Niall Horan)

Možda bi mogli krenuti ispočetka

"Niall stani." - malo glasnije izgovorim i potrčim za njim. On se zaustavi pored vrata, okrene se prema meni i pogleda me. - "Možemo popričati?"

Samo kimne glavom i slegne ramenima u znak da može. Zatvorim vrata kako bi imali barem malo mira.

"Hvala ti što si ga doveo." - izgovorim stavljajući ruke u džepove svojih traperica.
"Nema na čemu."
"Gdje si ga uopće sreo?"
"Bio je u istom klubu gdje i ja. Sjetio sam se da je to on i odlučio sam ga dovesti tu. Ellie mi je pomogla da ga sjednem u automobil jer je bio pripit."
"Ellie i ti." - izgovorim pomalo ljubomorno. - "Hvala vam."
"Nema na čemu. Pobrini se za njega. Nije dobro. Cijelim putem je kukao i pričao o nekom Williamu. Ako je to sve idem ja sada." - kimnem glavom i Niall počne otvarati vrata.
"Niall." - on opet zastane i okrene se prema meni, a ja sam samo šutila i gledala u njega. Nisam znala što bi rekla.
"Rose?" - izgovori moje ime nakon par sekundi tišine.
"Ovaj.. Mislim.." - totalno se pogubim. Kako je čudno to da smo nekada pričali o svemu, a sada se bojim reći bilo što.
"Rosarita." - začujem Chrisa kako se dere iz dnevne sobe. - "Treba mi vode."
"Stižem." - izgovorim glasnije kako bi me čuo, a onda opet pogledam u Nialla. - "Možda bi mogli krenuti ispočetka. Mogli bi biti prijatelji kao nekad." - napokon smognem snage i izgovorim to.
"To bi bilo lijepo." - primjetim maleni smješak koji mu se iscrta na usnama.
"Da."

"Rosarita." - Chris me opet zovne.
"Dolazim kvragu." - ovaj put i ja viknem.
"Idi. Sad mu treba pomoć."
"Da, imaš pravo." - kažem, ali i dalje stojim na istom mjestu.
"Laku noć Rosario."
"Laku noć Niall." - uzvratim s osmijehom. Niall ode, a ja zaključam vrata i naslonim se na njih. Mislim da je ovo dobra odluka. Svatko zaslužuje drugu priliku.

"Rosario."
"Stižem dosado."

Vratim se u dnevnu sobu i odmah odem po čašu vode za Chrisa koji je pjevao neku pjesmu koja mi je bila nepoznata, a i da je znam vjerovatno je ne bi prepoznala jer je previše zaplitao jezikom.

"Prestani pjevati i popi vodu."-Pomognem mu da ispije cijelu čašu, a on odmah nakon toga nastavi pjevušiti.

"Taylor je kraljica." - izdere se i nastavi pjevati.
"Tiše, kasno je."
"Ma jebeš tišinu." - odmahne rukom i nekako izvuče mobitel iz džepa i počne prčkati po njemu. - "Daj pronađi mi pjesmu."
"Kakvu pjesmu, Chris. Moraš spavati."
"Želim pjesmu." - opet počne vikati, a znam koliko je tvrdoglav inače, a kad je pijan sigurno je još gori pa jednostavno popustim.
"Koju pjesmu?"
"Može Wildest dreams."
"Ok." - uđem u listu i pronađem pjesmu. Koliko god je bio pijan pjevao je pjesmu od riječi do riječi.

"Zašto je bio takav gad?" - ovo je više bilo kao retoričko pitanje. Kao da priča sam sa sobom.
"William?" - u trenutku pogleda zbunjeno u mene. - "Niall mi je rekao da si pričao o njemu. Tko je on?"
"Izdajica Rosita. Izdajica." - izgovori lamatajući rukama.
"Što ti je učinio?"
"Prevario me, Rosita. Lagao je da mu je stalo do mene." - Chris je odjednom počeo plakati. Nikada ga nisam vidjela takvog. Iako ga poznajem godinama poznajem samo njegovu vedru stranu. Nisam znala što da kažem, samo sam ga zagrlila. - "Bili smo sretni, ali smo se uvijek morali skrivati. Kada sam mu rekao da mi je dosta skrivanja, on se povukao kao zadnja pičkica. Bojao se što će drugi misliti o tome. Bilo mu je bitnije mišljenje nevažnih ljudi nego mi."
"Moraš ga razumijeti. Možda se osijećao kao da ne pripada ovom svijetu. Bojao se predrasuda."
"A kako je meni bilo? Koga briga to. Kao da je meni bilo lako." - pustio me iz zagrljaja, gledao me ravno u oči i onda je nastavio pričati. - "Kako je meni bilo dok su moji roditelji smatrali da sam bolestan i da se trebam lječiti? Bile su to godine i godine pakla dok me nisu prihvatili takvog kakav jesam. Kroz to sam prolazio sam, a on bi imao moju podršku. Ali očito mu nije bitna." - opet je počeo plakati i opet sam ga povukla u zagrljaj.
"Razumijem te Chris i više no što misliš."
"Ne. Dosta je." - naglo se izmakne iz mog zagrljaja i pobriše suze s lica. - "Dovoljno sam plakao zbog njega. A ti?"
"Što ja?" - pogledam zbunjeno u njega.
"Rekla si da razumiješ. Što se tebi dogodilo?"
"Duga je to priča. Preduga."
"Imamo vremena."
"Oprosti, ali nemam snage pričati o tome."

"Sviđaš mu se." - kvragu, ipak je on Taylorov rođak, a oni teško odustaju.
"Kome?" - pokušala sam se bilo kako izvući od razgovora o Niallu.
"Tayloru." - ha? Otkud sad Taylor u priči? - "Vidim kako te gleda. Zaljubljen je u tebe, a i ti si bila zaljubljena u njega. Sjećaš se kada si mi to priznala?"
"Da, sjećam se."

* Flashback *

"Chris, trebam te. Moramo razgovarati."
"Može Rosita. Nađemo se na igralištu za 20 minuta. Može?"
"Može." - kratko odvratim i prekinem poziv.

"Hej draga." - Chris se zatrči prema meni i zagrli me. - "Što se dogodilo? Zvučala si očajno."
"Takva i jesam. Chris moram ovo s nekim podijeliti inače ću puknuti."
"Reci. Znaš da mi sve možeš reći."
"Ja, ja sam zaljubljena." - jedva izgovorim.
"U Taylora?"
"Kako znaš?"
"Pa vidim to. Nisam slijep." - odvrati uz smijeh.
"Chris užasno se osijećam. Mislim, prijatelji smo od malih nogu, ali počela sam osijećati nešto više i ne znam što da radim."
"Dobro razmisli. Nemoj riskirati prijateljstvo, ako nije vrijedno."

I kada sam skupila hrabrosti i kada sam htjela to priznati Tayloru ugledala sam ga u zagrljaju druge djevojke. Mislim da je to bio prvi put da mi je srce bilo slomljeno zbog ljubavi. S vremenom sam to prihvatila i zanemarila sam sve te osijećaje, a onda je u moj život ušao Matt. Sve drugo se zna.

"Bilo je to davno, Chris."
"Istina, ali mislim da je on odavno zaljubljen u tebe. Taylor je divan dečko, a mora biti kad mi je rođak." - opet ubaci svoj poznati humor.
"Znam da je." - odvratim sa smješkom.
"A ovaj plavu šmeker? Niall?"
"E pa on ti je dio i jedan od glavnih aktera moje duge priče o kojoj još ne mogu pričati."
"Ok. Pričati ćemo kada budem trijezniji i pametniji."
"Tako je." - nasmijem se zajedno s njim.
"Hajde idi spavati. Umorna si."
"Siguran si?"
"Da. I oprosti što sam te mučio."
"Nisi. Sve ok." - nasmijem se i zagrlim ga. - "Ako bilo što trebaš zovi me."
"Hoću. Hvala ti Rosita."
"Nema na čemu. Laku noć."
"Noć."

Chris je ostao spavati na kauču, a ja sam otišla u sobu. Obukla sam pidžamu i na brzinu sam oprala zube jer mi se spavalo, a kada sam legla san nije htio na oči. Vrtila sam se po krevetu i razmišljala sam o onom razgovoru s Chrisom. Razmišljala sam o Niallu i svim onim emocijama koje još postoje u meni. A onda sam se sjetila Taylora, našeg djetinjstva i svih divnih uspomena koje nas vežu.
Pitala sam se kako bi sve izgledalo da smo postali par. Možda ne bi upoznala Matta i danas bi bila normalna djevojka bez ikakvih strahova, a ne ovakva slomljena osoba koja se boji bliskosti.

(a/n) Ekipica hvala vam od srca na podršci i svim divnim riječima ❤ Love you ❤