Anđeo moga pakla (Niall Horan)

Vjerovala sam ti. Moja greška

Molim vas pročitajte a/n. Hvala unaprijed :)
____________________

Neprospavana noć puna suza je iza mene. Dopustila sam si tu jednu noć da izbacim sve iz sebe, a onda sam se zaklela da više neću plakati zbog nikoga. Alarm je po običaju zvonio u 6:45. Pritisnula sam tipku, ugasila sam ga, a onda sam ustala iz kreveta. Iz ormara sam izvukla traperice i bijelu majicu s natpisom. Uzela sam i ručnik. Na brzinu sam se otuširala i obukla, a onda nakon umivanja i pranja zubi sam uzela neseser sa šminkom. Podočnjaci su mi bili crni i natečeni od suza, ali sam jako dobro znala kako ih prekriti. Nije mi prvi put da korektorom sakrijem svoju slabost i glumim da sam jaka. Previše puta sam to radila. Previše puta sam bila gažena, ali nikada nisam dopustila da me vide na dnu, pa tako ne dam ni sada.

Uzela sam torbu i krenula sam u školu. Kada sam stupila u školsko dvorište osjetila sam dobro poznati osjećaj. Osjećaj gađenja prema ovom mjestu, ali mirnija sam jer znam da je ostalo jako malo vremena, a onda zauvijek odlazim odavde i od svih ovih ljudi. Ušla sam u učionicu i sjela sam na svoje mjesto. Njega još uvijek nije bilo. Uzela sam slušalice i slušala sam glazbu sve dok se profesor iz matematike nije pojavio. Ušao je s osmijehom u učionicu i krenuo je s čitanjem zaključnih ocjena, ali ga je nečije kucanje omelo. Svi znamo koliko to mrzi pa nas nije čudila njegova promjena raspoloženja.

"Profesore ispričavam se zbog kašnjenja. Mogu li ući?" - njegov glas me lomio. Kratko sam pogledala u njega, a onda sam pognula glavu.

"Ok, ok, hajde sjedni na svoje mjesto." - ubrzo je sjeo pored mene i nije rekao ni riječi. Barem je to poštivao. Svaka minuta se činila kao godina. Bilo je preteško sjediti pored njega, ali znala sam da moram biti jaka. Ovako je najbolje.

"Hej Rose, čekaj." - Ellie dođe do mene prije početka novog sata. - "Jesi dobro?"

"Da, zašto ne bi bila?" - odgovorim samouvjereno i sarkastično. Opet sam postala ona stara. Slomljena iznutra, a borbena izvana.

"Idemo na piće kasnije?" - upita me s osmijehom.

"Gle Ellie, godinu dana nismo pričale. Ti si izabrala Matta i ja sam se pomirila s tim. Prihvatila sam to da ti je on bio bitniji i živjele smo lako jedna bez druge. Zato je bolje da je i dalje tako. Jednom sam povjerovala nekome i taj netko me izdao." - Ellie je samo zbunjeno otišla od mene. Niall je to sve čuo, kratko me pogledao, a onda smo se opet ponašali kao stranci.

Sati su bili skraćeni što je bilo odlično jer sam se prije maknula od svega ovoga, od njega. Vratila sam se kući i odlučila sam pospremiti onaj nered koji sam jučer napravila. Najprije sam pospremila nered u bakinoj sobi, a onda sam krenula u svoju. Čim sam otvorila vrata bilo mi je preteško. Kao da su sve uspomene i dalje zarobljene tu, u ovih par kvadrata. Počela sam kupiti sve one pokidane slike, a onda sam vidjela jednu koja je bila čitava. Na slici smo bili ja i Niall, zagrljeni i nasmijani. Sjećam se kad je nastala ova slika.

"Hvala ti Niall."
"Nema na čemu, Rose." - kaže s osmijehom i zagrli me.
"Ptičica golupčići." - Christy se izdere i još par puta nas slika.
"Kozo."
"Konju."

Gledala sam u svoj osmijeh koji je bio iskren, bila sam zaista sretna. Htjela sam pokidati i tu sliku, ali nisam mogla. Samo sam nastavila gledati u nju.

"Niall Horan hvala ti jer sam barem na kratko vjerovala da je nekome stalo do mene i da mogu biti sretna. Vjerovala sam ti, moja greška."

Začujem zvono na vratima, obrišem suze, sliku spremim u knjigu koju mi je poklonio i otrčim do ulaznih vrata.

NIALL P.O.V.

S onim što je rekla Ellie jasno mi je dala do znanja da mi nikada neće oprostiti. Moram se pomiriti s tim. Ne znam kako, ali moram. Poštovao sam njenu odluku i nisam joj ništa rekao. Znam da jedva čeka da završi škola da me više ne vidi, a ja, ja želim da ova dva dana potraju zauvijek. Ne želim da ode, a moram je pustiti.