Anđeo moga pakla (Niall Horan)

Tako je najbolje za sve

Otuširala sam se i krenula sam na spavanje kada sam začula vibraciju mobitela.Pogledala sam u ekran i vidjela sam poruku od Nialla.Što mu je ovako kasno?

Pogledaj kroz prozor ;)

Ustala sam iz kreveta,došetala sam do prozora i ugledala sam Nialla kako stoji pored kuće.Kada me vidio široko se nasmiješio.

"Hej.Što radiš tu?"-upitala sam kada sam podignula prozor.
"Jesi za šetnju?"
"U ovo doba?Ti stvarno nisi normalan."-potiho smo razgovarali da ne probudimo susjedstvo.
"Hajde Rosie,ne budi penzioner."-rekao je malo glasnije.
"Ja penzioner?Vidjet ćeš ti tko je penzioner kad ti dođem dolje."
"Znači dolaziš.To."

Nasmijala sam se i zatvorila prozor.Na brzinu sam preko pidžame obukla trenirku i kaput. Nazula sam tenisice i tiho sam izišla iz kuće da ne probudim baku jer je već bilo jedanaest navečer.

"Hej."-mahao je čim me ugledao.
"Ovo ti je za ono što si me nazvao penzionerom."-lupila sam ga lagano po glavi i oboje smo se nasmijali na to.-"I gdje idemo?"
"Tu u obližnji park.Ponio sam i pivo."
"Pivo?Alkohol?A ne,ne."-počela sam mahati rukama.Ne znam kad sam zadnji put okusila kap alkohola,a i prije dok smo Ellie i ja izlazile nisam bila neki partijaner.

"Penz..."
"Da se nisi usudio."-prekinula sam ga i nasmijala se.
"Za tebe sam ionako ponio sok."-izbeljio se.
"Sad baš želim pivo."-rekla sam samouvjereno.

Šetali smo par minuta,a onda smo sjeli na klupu.Niall je izvadio pivo i sok.
"Onda?"
"Vrijeme je da se i penzić malo opusti."-izbeljila sam se u uzela pivo.

Uzeo je i svoju limenku,otvorio je i otpio gutljaj,a onda je pogledao u mene i nasmijao se.

"Onda,Rosie,pričaj mi nešto o sebi."
"A što?"
"Sve.Želim znati sve o tebi."
"Nema se tu puno toga za reći.Živjela sam u malenom gradu s mamom i tatom i bila sam najsretnije dijete.Imala sam divne prijatelje i sve je bilo super do tog dana.Kada su poginuli preselila sam se kod bake.Došla sam u ovaj grad gdje nikoga nisam poznavala.Nova škola,novi ljudi.Tako sam se bojala.Sijećam se prvog dana škole,samo sam šutila i sjedila sama,a onda je na odmoru Ellie došla do mene i upoznale smo se.Uvijek je bila takva,otvorena i opuštena,potpuno suprotna od mene.Pozvala me u svoje društvo i ubrzo smo postale nerazdvojne.Družile smo se svaki dan,spavale smo jedna kod druge.Upisale smo istu srednju i bile smo presretne što smo u istom razredu.Tada smo upoznale Matta i postali smo ekipa.A onda me on povrijedio kao nitko,a ona me napustila kad sam bila na dnu i tada je moj strah od novih ljudi postao još veći."
"Kakav strah?"
"Bojim se vezati za ljude jer svi koje zavolim na kraju odu.Svojevoljno ili ne,ali odu.Zato sam i bila takva prema tebi na početku.Bahata,zlobna i žao mi je zbog toga."
"Rosie."-tek tada sam pogledala u njegovo lice.Ulična lampa je osvijetljivala klupu na kojoj smo sjedili tako da sam jasno vidjela njegov osmijeh.-"Mene nećeš izgubiti."

Prije no što sam išta uspjela odgovoriti našla sam se u njegovom zagrljaju.Naslonila sam glavu na njegova prsa i zaklopila sam oči.U tom trenutku nisam razmišljala o ničemu.Ni o mom strahu,ni o Ellie,ni Mattu.Ništa nije bitno,samo ovaj trenutak kada zaš da je nekome stalo do tebe.

"Zašto baš ja?"-prošaputala sam tiho nakon par trenutaka.
"Što?"-upitao je zbunjeno.
"Zašto od svih ljudi u razredu baš ja?"-podignula sam glavu i pogledala u njega.Kada s ga to upitala djelovao je zbunjeno i trebalo mu je par trenutaka da odgovori.
"Ne znam.Nešto me privuklo tebi i nešto mi je govorilo da si divna djevojka."

Da je drugačija situacija vjerovatno bi nakon njegovih riječi otišla,ali pošto sam kao nikakav alkoholičar popila cijelo pivo samo sam ostala sjediti,nasmiješila sam se i zagrlila ga.