Anđeo moga pakla (Niall Horan)

Novi početak

"Hej, Ed. Željela bi ti se ispričati zbog onoga sinoć." - znam da je bilo bezobrazno od mene što sam samo onako otišla, ali morala sam. Morala sam pobjeći.

"U redu je. Ali ako trebaš razgovarati s nekim rado ću te saslušati."

"Hvala ti." 

"Nego jesi za šetnju?" - upita pomalo sramežljivo. Iako ga ne vidim nekako u glavi imam sliku da se zarumenio i ne znam zašto, ali simpatično mi je to.

"Može. Dođeš po mene?" 

"Može. Stižem za 20 minuta. Bok Rosario."

"Bok." - prekinem poziv, na brzinu se otuširam i obučem crnu majicu, kratke hlače i oko pasa zavežem kariranu košulju. Svežem kosu u rep jer je vani užasno vruće. Uzmem uzicu i iziđem s Twixom ispred kuće.

"Hej." - Ed poviče ispred ograde. - "Idemo odmah ili?"

"Idemo. Hajde Twix." - krenem s Twixom koji počne režati na Eda. - "Miran, dobar dečko." - pomilujem ga i nekako ga umirim.

"Ne voli me baš."

"Ne, samo mu treba vremena da se navikne na tebe." - Ed samo kimne glavom. Krenemo u šetnju bez da išta progovorimo par minuta. - "Voliš pse?" - upitam najgluplje pitanje samo da prekinem tišinu.

"Da, ali ne koliko i mačke."

"A i ja volim mačke, ali psi su više zakon." - odgovorim uz osmijeh.

Napokon smo prekinuli šutnju i počeli smo pričati o svakavim sitnicama kao da se poznajemo godinama. Skoro cijeli dan smo proveli zajedno i kad smo se vratili kući već je bila večer.

"Jesi za piće?"

"Rado." - odvrati uz osmijeh. Sjeli smo na trijem i uživali smo u hladnom napitku. - "Rosario, mogu te nešto pitati?"

"Da, naravno."

"Zašto si otišla onako sinoć? Jesam li ja učinio nešto krivo?"

"Ne, nisi ti kriv. Samo..." - slomim se i počnem plakati. Kvragu, opet plačem zbog njega i to pred likom kojeg poznam jebena dva dana.

"Hej, oprosti." - osjetim njegovu ruku koja me povlači u zagrljaj. U trenutku se moja glava nalazi na njegovim prsima. Koliko god sam željela prestati plakati nisam mogla.

"Ne, oprosti ti meni."- tiho izgovorim i dalje plačući.

"Ne trebaš se ispričavati. Znam kako je kad te netko povrijedi, ali taj lik koji je tebe povrijedio je obični kreten. Ne zna što je izgubio." - pogledam u njega i pokušam ga poljubiti, ali me on odgurne.

"Oprosti, ne mogu to. Zaljubljen sam u jednu djevojku i ne mogu ovo napraviti."

"Oprosti, glupa sam." - osjećala sam se toliko sjebano i posramljeno. Ne znam koji mi je vrag. Te njegove riječi su me dirnule i napravila sam taj glupi potez. I bolje da me odbio jer ni sama nisam spremna na ovo.

"Nisi glupa. Gle, Rose ti si predivna djevojka i zaista mislim da je taj lik debil tko god da je on i što god da je napravio, ali ja, ja volim drugu djevojku iako ona mene ni ne primjećuje." 

"E pa i ta cura je glupa jer ne primjeti predivnu osobu kao što si ti."

"Upravo si svoju najbolju prijateljicu nazvala glupačom." - zastanem na trenutak jer mi nije bila jasna ta njegova izjava.

"Stefani? Čekaj, ona je ta?"

"Da." - kratko odgovori i primjetim koliko mu je neugodno. Nasmijem se na što me on čudno pogleda, a onda se i on nasmije.

"Pa glupa je ako ne vidi koliko si drag. Ali znaš ona je ponekad jako slijepa." - oboje se nasmijemo. Ovaj lik je tako drag i nekako poseban. Prije par minuta sam se osjećala kao najveći debil, a sad kao da se taj trenutak slabosti nije ni dogodio.

"A tko je taj tvoj glupan?" - osmijeh mi odmah nestane s lica što Ed  primjeti. - "Oprosti, nije moje da se miješam."

"On je... Zove se Niall.. Još jedna u nizu osoba koja me izdala, samo njegova izdaja je bila najgora." - započnem priču. Ne znam zašto ovo radim, ali osjećala sam da Edu mogu vjerovati. Rekla sam mu skoro sve, o izdaji, o Ellie i Niallu, sve osim silovanja. O tome nemam snage pričati. - "I tako sam ih vidjela zajedno. Govorio je kako me voli, a odmah me zaboravio."

"On je kreten koji te ne zaslužuje. Ni tebe, ni tvoje suze."

"Hvala ti što si me saslušao." 

"Nema na čemu, Rose." - nasmije se i povuče me u zagrljaj.

NAKON 3 MJESECA

"Stvarno moraš ići?" - Harry upita po peti put.

"Da. Faks počinje za dva dana i moram se pripremiti."

"Falit ćeš nam." - Louis tužno izgovori na što svi kimnu glavom.

"I vi meni, ekipa. Hvala vam za sve." - nekako izgovorim suzdržavajući se da ne zaplačem. - "Volim vas." 

"Volimo i mi tebe, draga." - Stefani tiho izgovori, pusti Edovu ruku i snažno me zagrli. 

Ona i Ed su ubrzo prohodali. Ed se počeo družiti s nama i uskoro je shvatila koliko je on drag i primjetila je kako je gleda i shvatila je da su osjećaji obostrani. Preslatki su zajedno. Ed mi je toliko pomogao. On je jedini znao sve o Niallu i pomogao mi je da shvatim da ako on može bez mene, mogu i ja bez njega. Shvatila sam da trebam krenuti dalje, posebno kada sam ih opet vidjela zajedno. Jedan dan sam išla u Tallaght i srela sam njega i Ellie. Bili su sretni i nasmijani i držali su se za ruke. Tada sam shvatila da život ide dalje i da ih moram oboje zaboraviti. Sada pripadaju tamo gdje im je mjesto, pripadaju prošlosti.

Sarah je došla po mene. Dečki su mi pomogli sa stvarima i ubrzo sam morala krenuti.

"Javi se koji put." - Steph počne plakati i snažno me zagrli.

"Hoću, obećajem." - opet zagrlim svakog od njih i onda sjednem u automobil.

Cijelim putem sam slušala glazbu i prisjećala sam se svih događaja u zadnja tri mjeseca. Toliko toga se promijenilo. Ja sam se promijenila. Shvatila sam da moram krenuti dalje i da moram misliti na sebe. Sada mi je najbitniji fakultet.

******

Dva dana su brzo prošla i danas je prvi dan fakulteta. Danas sam i službeno studentica Književnosti. Cijelo jutro sam imala tremu, neki strah, ali bila sam i sretna. Ovo je moj novi početak. Pripremila sam se, uzela sam par skripti i veselo sam krenula na fakultet koji je bio par stanica udaljen od kuće. Nakon kratke vožnje izišla sam iz autobusa i stala sam pred veliku predivnu, modernu zgradu. Sve je bilo tako divno uređeno. Oko fakulteta je bilo predivno zelenilo. Ušetala sam u dvorište i osjećala sam da pripadam tu. Ostali studenti su sjedili na klupama ili su zbunjeno tražili određenu dvoranu. Uglavnom su svi gledali svoj posao, a nisu gledali koga bi ogovarali i kome bi se rugali. 

Pogledala sam na sat i vidjela sam da sam došla puno ranije nego je trebalo. Vidjela sam jednu slobodnu klupu. Sjela sam na nju i odlučila sam kratiti vrijeme čitajući jednu od skripti.

"Rosario?" - začujem da netko izgovara moje ime. Znam da moje ime nije baš često u Irskoj tako da je velika mogućnost da se obraća baš meni. - "Rosario, jesi to ti?"

"Taylor?" - izgovorim zbunjeno gledajući u osobu ispred sebe.

(a/n) opaaaaaaaaa svašta se izdogađalo u ovom nastavku :D malo sam ubrzala, ali nisam mogla više odgađati :D Rose je postala studentica :D hahah... Opa što mislite tko je Taylor? Imate li kakvih ideja? Baš me zanima što vam se mota po glavi hahah ;) moram vam priznati da jedva čekam iduće nastavke, jako im se veselim. Nadam se da će se i vama svidjeti :) hehe

Hvala vam na preko 16 tisuća čitanja. Tako sam sretna da vam se priča sviđa :) Volim vas sve <3